Odgojiteljice iz hrvatskih vrtića upozoravaju da im je postalo neizdrživo. Previše djece u grupama, a nedostaje im svega, pa čak i papira za crtanje.
''Totalno su nas srozali, sredstva za rad su nikakva", požalila se odgojiteljica Maja Vupora.
2008. donesen je državni pedagoški standard, ali zagrebački su vrtići, kažu prosvjednice, ostali u davnoj 93-oj.
"Grupe su pretrpane, to iziskuje povećan stručno-pedagoški rad odgajatelja, tako se više ne može raditi. Tražimo s gradom rješavanje ovih problema", izjavila je na ulici Božica Žilić iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture.
Djeca od godine i pol borave u skupinama u kojima je njih 20-ak, a smjelo bi ih biti najviše osmero. U skupini trogodišnjaka bude ih i po 26-ero, nekad i više, a prema standardu bi ih smjelo biti najviše četrnaestero.
''I dok su roditelji sretni jer su upisali djecu u vrtić, mi se pitamo kako svaki dan kvalitetno raditi. 26, 28, 30 djece, na prostoru manjem nego što ga imaju koke u kokošinjcu po standardima Europske unije'', nastavlja Žilić.
Zahtjevi sve veći. Sve više djece s teškoćama u razvoju intergrirano je u redovne odgojne skupine, a nema asistenata, nema zamjena u slučaju bolovanja. I odgojiteljica s 25 godina staža potvrđuje - uvjeti su nehumani.
Podržavaju ih i roditelji.
"I meni je nemoguće s njim izaći na kraj, a kamoli da ih imam petnaest", kaže roditelj Mario Pančiško.
Pred gradskom upravom prosvjednice su ostavile trag od ispletene vune. Ako je nitko ne primijeti i ostane li sve po starom, ponovno će u prosvjed.
