Osmašica Mihaela svakodnevno je na računalu, i tako od svoje osme godine.
"Najčešće računalo koristim za igru i da odem na Facebook, pogledam poruke i to je to. Rijetko kad odem da nešto naučim", kaže Mihaela Štimac Rojtinić, učenica OŠ Rapska.
Zapela je na jednom od lakših zadataka s međunarodnog testiranja. Ali zato se uhvatila težeg zadatka koji je uspjelo riješiti samo 12 posto učenika.
Hrvatski su osmaši i njihovi nastavnici prema računalnom znanju na 14. mjestu od 21 zemlje. Računalima najbolje barataju češki, kanadski i australski učenici, a najgori su Tajlanđani i Turci.
"Hrvatska ima u prosjeku 512 bodova i ona je kao što sam rekla iznad prosjeka", tvrdi nacionalni koordinator ICILS 2013., Michelle Bras Roth.
Računala nisu jača strana za više od trećine učenika čije je znanje ispod prosjeka ili na početnoj razini. Samo jedan posto učenika je na najvišoj četvrtoj razini.
"Imamo 11 posto učenika koji se nalaze ispod početne razine računalne pismenosti što je zabrinjavajući podatak u digitalnom dobu, ne bismo trebali imati toliko, ali još uvijek je to manje od ICILS prosjeka", nastavlja Roth.
Iznadprosječnim hrvatskim rezultatom ministar nije oduševljen.
"Postoje velike laži, male laži i statistika. Naime, kao što ste vidjeli natprosječno smo dobri, ali zato što su Tajland i Turska očajno loši", kaže ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar.
Hrvatska je fantastično dobra gleda li se ulaganje u obrazovni sustav, nastavlja ironično ministar. Čak se i očajno loša Turska okrenula obrazovanju i pokreće tzv. FATIH projekt.
"Osigurat će 17 milijuna tableta za učenike, milijuna tableta za nastavnike. I to će sve skupa koštati znate koliko? Sedam milijardi dolara. To je mojih šest godišnjih proračuna za osnovno i srednje obrazovanje, kompletno s plaćama nastavnika. Turska će to dati a nije ni u europskoj uniji", kaže Mornar.
Osim na satu informatike, djeca u školi računala rijetko koriste. Stariji ih nastavnici ne vole, a mnoge škole i nemaju. Posljednja je informatička oprema u škole stigla 2006.
