Glasnogovornik Vlade RH Marko Milić odgovorio je u tekstu "Novi Milanovićev dan - novi serijal paničnih laži" na priopćenje Ureda predsjednika u kojemu se tvrdi da premijer Andrej Plenković laže. Naime, u priopćenju se osvrnuo na sigurnosnu provjeru Ivana Turudića i sumnje zašto Plenković nije tražio provjeru, iako je sam Turudić dao suglanost da se ona provede.
"Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, predsjednik Vlade Andrej Plenković nema ovlast tražiti sigurnosnu provjeru Ivana Turudića. Govoreći o sigurnosnim provjerima u svojim medijskim nastupima, predsjednik Vlade referirao se na činjenicu da bi Ivan Turudić – kad bi ostao sudac Visokog kaznenog suda – u ovoj godini išao na novu sigurnosnu provjeru, s obzirom na istek roka provjere iz 2019. Ponavljamo, predsjednik Vlade nema ovlast tražiti novu sigurnosnu provjeru, već je s obzirom na važnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika, prije donošenja odluke, zatražio rezime dosadašnjih sigurnosnih provjera (2009., 2014. i 2019.)
Milanović, koji se javno hvali svojim protuzakonitim saznanjima o pojedinim predmetima DORH-a, SOA-e i policije, mogao je reagirati još 2015. u vezi susreta Ivana Turudića i Zdravka Mamića – ako je smatrao da su sporni. Mogao je i Dragan Lozančić, tadašnji ravnatelj SOA-e, a današnji Milanovićev savjetnik, revidirati sigurnosnu provjeru iz 2014. godine. Kad već Milanović priznaje da je znao da se Turudić sastaje s Mamićem i da je to po njemu sigurnosna zapreka, kako to da Orsat Miljenić, ministar pravosuđa, danas šef Ureda Milanovića, nije tada pokrenuo stegovni postupak protiv Turudića?
Njihove namjere stoga su dokazano neiskrene i potpuno je suvišna rasprava oko novih sigurnosnih provjera u vezi teme koja ni samoga Milanovića nije zanimala prije 9 godina. O izvješću SOA-e šutio je 9 godina i nije ga smatrao preprekom da sudac Turudić bude predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, niti da postane uskočkim sucem. A uskočki suci su nadležni za procesuiranje najtežih kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Pravo pitanje ostaje - čega se Milanović toliko boji da se izvan svih ustavnih i zakonskih okvira upliće u proceduru izbora glavnog državnog odvjetnika, zlorabi svoj položaj i vrši pritisak na rad SOA-e?
U nedostatku ijednog važnog postignuća po kojem bi se njegov predsjednički mandat mogao pamtiti, Milanoviću zajedno s njegovim trbuhozborcima iz dijela oporbe, očito ne preostaje ništa drugo nego zazivati tuđa uhićenja i progone. Sada je barem jasno kako su oni zamišljali rad DORH-a, SOA-e i MUP-a u mandatu Milanovićeve Vlade – i kako bi Hrvatska izgledala da se takva politička garnitura sutra vrati na vlast: svoje zaštititi, a neistomišljenike progoniti.
Za razliku od njih, na DORH gledamo kao na tijelo koje u svom radu treba biti neovisno, samostalno i lišeno ne samo političkog već i svakog drugog oblika upliva i pritiska. To je bilo i ostaje jasno političko opredjeljenje ove Vlade", zaključio je glasnogovornik Vlade.
