Inflacija stišće, euro dolazi, a da nitko ne zna s kakvim sve točno posljedicama, svi zazivaju "mjere za spas", a on je tjednima ponavljao da ima još aduta u rukavu. Sada znamo da su to već bili tjedni i mjeseci u kojima je razgovarao s premijerom o tome da ne želi više biti ministar, a onda je trenutak objave ostavke tempiran točno u trenutku objave poraza Hrvatske u sporu s MOL-om.
Jutro u kojem se očekivalo konačno obraćanje ministra financija Zdravka Marića i njegovo obrazloženje ostavke, nakon zbrajanja milijunske štete koju će platiti Hrvatska MOL-u, dobilo je još jedan ukrasni element, po nalogu EU tužitelja uhićen je Tomislav Tolušić, bivši ministar poljoprivrede, visokorangirani HDZ-ovac koji je svojedobno bio izgledan kandidat i za predsjednika HDZ-a.
Otprilike dva dana je trajao cjelokupni show, objava ostavke ministra jednog od ključnih resora u Vladi, nagađanja zašto je otišao, dramatična presica premijera koji je zapravo samo najavio da će ministar sutradan točno reći zašto odlazi, jer, eto, tako je red – neka kaže on sam. Pa još neslužbenih informacija iz Vlade i sa svih strana, opozicija koja mu priznaje da je bio kompetentan, ali i podsjeća na sve njegove skandale. A onda je, konačno, nakon tog doista filmskog uvoda, progovorio i Zdravko Marić osobno.
No, problem je da ni nakon njegova obraćanja javnosti nitko ne vjeruje da je rekao istinu, odnosno, da je hrvatskoj javnosti doista iskreno objasnio zašto zapravo odlazi.
Je li hrvatska ekonomija doista tako super?
I on se, kao i premijer, trudio objašnjavati sva svoja postignuća, skicirati sliku fenomenalnog stanja u državnim financijama, i da je, eto, došao do zaključka da je njegova etapa gotova, pa je vrijeme za povlačenje. Bio je i emotivan i ponosan. Naravno da nitko nije očekivao da će ministar financija izaći pred javnost i reći, na primjer - ne mogu više voditi državne financije jer dolazi stagflacija i kriza s kojom se ne mogu nositi – ili nešto tako katastrofično, jer to ne bi dopustio ni PR Vlade, ali ni on sam sebi zbog želje da se prema van oprosti od Plenkovića u lijepom svjetlu, ali u osvit jedne od najtežih ekonomskih kriza koja neumitno dolazi, odlazak ministra financija, onog koji je valjda osmišljavao ključne alate za borbu protiv te krize, kod većine građana izaziva vrlo opravdani strah: je li to znak da dolaze takve strahote da je čak i ministar financija odlučio pobjeći?
Iako je Zdravko Marić u svom dugo očekivanom obraćanju tvrdio da Hrvatska trenutno ima sjajne ekonomske pokazatelje, svojim nastupom i obrazloženjem ostavke nipošto nije uspio smiriti sve one koji smatraju da tu ima nešto više, da on zna i vidi nešto što dolazi i što je tako zastrašujuće da se on sam osobno želi maknuti. Redao je fraze o dobrim rezultatima i nepredvidljivosti budućih utjecaja, kao što je to činio dok je bio ministar. Maska nije napukla, unatoč drhtanju glasa, niti jednog trenutka, ali je ostala sumnja. I to ni on, kao doista jedan od komunikacijski najvještijih ministara i političara iz Plenkovićevog kruga, nije uspio anulirati.
Otišao je, a ostavio nam je sumnju da se iza maglovitih slutnji o ekonomski teškoj jeseni zapravo krije ozbiljna i nesavladiva katastrofa.
Ostavka koja je posijala zabrinutost među građane
Iako su možda stvarni razlozi za raskid Zdravka Marića s Plenkovićevom vladom mnogo jednostavniji, ili plići, čisto politički, činjenica je da je odlazak ministra iz resora financija, zakulisno traženje njegove zamjene i objava ostavke bez ozbiljnog obrazloženja u ovom trenutku, posijao još dodatnu dozu ozbiljne zabrinutosti među ionako uzdrmane građane.
Vlada Andreja Plenkovića nesumnjivo s Marićevim odlaskom trpi ozbiljan gubitak. Neovisno o svim njegovim aferama, od one kada je zbog njega iz Vlade izbačen Most, asistencije u operaciji Borg, do produženog vikenda u luksuznom apartmanu u hotelu čiji su vlasnici nalinkani na sumnjiv ruski kapital, on je bio evidentno kompetentan i ulijevao je sigurnost da državne financije drži pod kontrolom, a osim toga, bio je i spretan u javnim nastupima, te je skupio simpatije mnogih - stavljen je u rubriku političara koji nisu "tako grozni".
Andrej Plenković i Zdravko Marić na sjednici Vlade prije Marićevog obraćanja medijima: Hladnoća među njima bila je vidljiva, unatoč svim kurtoaznim rečenicama koje su izgovarali jedan o drugome
I na Plenkoviću se jasno vidjelo da mu nije svejedno, ali bio je i lagano ljutit i željan pokazati da on može prevladati i ovu prepreku, da on može "voziti dalje" i bez Zdravka Marića. Iako je više puta naglašavao da su on i Zdravko "u vrlo dobrim odnosima", nekoliko puta je spomenuo da njegovi članovi vlade moraju htjeti sudjelovati u njegovoj vladi 300 posto, da, dakle, želi da njegovi ministri izgaraju "za Vladu", iz čega se može zaključiti da ministar Marić to više nije htio ili mogao. Da ga Plenković više nije imao "300 posto", da on želi "ići raditi nešto drugo".
Plenkovićev podsjetnik
Ali je podsjetio i na to koliko je on učinio za njega, da je zbog njega izbacivao Most iz Vlade, da su svi, i on i HDZ "riskirali zbog njega", da su ga branili u Saboru u svim pokušajima skidanja. Samo što nije poentirao: A on sada meni tako vraća… Ali to, dakako, nije izgovoreno. U anale Plenkovićevih nastupa sigurno ulazi njegov opis kako mu je Marić rekao da on više ne bi bio ministar, a Plenković mu je odgovorio: Dobro.
I Zdravko Marić se u svom nastupu kleo u to da odlazi u super odnosima s Plenkovićem, da je sjajno surađivao s njim, ali iz svega ovoga što se zbilo može se ipak zaključiti da je puklo upravo na liniji Plenković-Marić.
Pokušao je Marić igrati na kartu zamora, da je on završio jednu etapu, da se ne vidi više u politici, da je vrijeme za dalje, da ne želi više tu izloženost koju trpi političar, no jasno je da mu je sve to što moraju trpjeti političari bilo poznato i kada je prvi put stupio u Vladu, a ako nije tada – onda svakako kasnije, u formiranjima novih vlada ili rekonstrukcijama, da je, dakle, mogao u tim prilikama uvijek reći da on ne bi išao u novi saziv vlade, ili da bi u tome što se nazivalo rekonstrukcijom – mogao biti i on zamijenjen.
Zamor, umor i rastanak od politike
Iz izvora bliskih Vladi puštalo se da ga je posebno pogodilo i ono što smo novinarski istraživali oko njegovog produženog vikenda u lipnju 2019. u hotelu Bellevue u sklopu hotelske kuće Jadranka, čiji su vlasnici povezani s kontroverznim kapitalom iz Rusije – koji se, dakako, nakon napada Rusije na Ukrajinu posebno problematizira, ali teško je povjerovati da bi to mogao biti presudan razlog za ostavku: Zdravko Marić je hladnokrvno i neokrznuto prošao kroz nekoliko afera, a poznato je da njegov šef, premijer Plenković, ne smatra ni optužnice DORH-a relevantnim razlogom za smjenu ministara, pa i kada to učini zbog istraga i optužnica, tvrdi da se samo radi o "osvježavanju" Vlade.
A zašto onda stvarno odlazi? Ni nakon njegove press konferencije na kojoj je trebao objasniti sve, nejasnoće definirane nakon prve objave ostavke i dalje ostaju stršati u zraku.
Jedino što je doista jasno jest da je, unatoč svoj kurtoaziji, puklo između njega i Plenkovića. Plenković to da naslutiti kad kaže da ga više nije imao 300 posto, iako, teško je zamisliti kako mjeri postotke angažmana svih svojih novih ministara, jer, uostalom, starih je ostalo vrlo malo. Ima i glasova iz krugova HDZ-a da je do razlaza došlo zato što je previše toga što je trebao riješiti Plenković stajalo, da je Marić zapravo "pukao" na tome da on gura, a previše toga stoji na Plenkovićevu stolu. Iako se više puta najavljivalo da bi se Marić rado vratio u privatni sektor, i iako sada tvrdi da nema ništa riješeno ili dogovoreno, vrlo je izgledno da želi "mir" koji nudi privatni sektor.
Tolušićev poučak na dan rastanka od Marića
Upravo to se naslućuje iza rečenica u kojima Marić objašnjava da želi mir za svoju obitelj koji nije imao kao političar. Doista, izloženost političara je mnogo veća nego u slučaju menadžera privatnih tvrtki, ali Zdravko Marić će još dugo nositi znamen bivšeg ministra, pa i miljenika HDZ-a, jer iako nije bio član, više puta je bio nositelj izborne liste za stranku na vlasti. Konačno, ako je tako teško biti ministar, koji ima veće odgovornosti, a manju plaću nego direktori u privatnom sektoru, zašto se onda uopće upuštao u to? Hrvatsko gospodarstvo je toliko zaraslo u klijentelizam da je kombinacija politike i biznisa i dalje dobitna kombinacija, neovisno o svim tim jadikovkama s političkih pozornica.
Zdravko Marić zapravo želi otići u sklonište, ali s velikim kapitalom iz vremena ministrovanja, s nesumnjivo moćnom kolekcijom veza i kontakata. No, valjda je svjestan da će svi njegovi novi potezi sigurno još dugo biti analizirani i proučavani kroz poseban filtar. Jednom ministar, zauvijek ministar. Povjerenstvo nam je potvrdilo da će izgurati do kraja prijavu za popust u luksuznom hotelu, a mediji će, dakako, pratiti i dalje hoće li njegovi daljnji poslovni potezi imati korijene u ministarskoj fazi. Uostalom, jutro na dan njegova obrazlaganja ostavke počelo je ozbiljnom poučkom iz slučaja Tolušić.
Čovjek se već ponosno slikao u svojoj privatnoj vinariji, hvalio se kako mu je super bez politike, a onda su mu pokucali na vrata – zbog ostavštine iz ministarske faze.
