Do tog je zaključka Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) došao na temelju pet kriterija koji omogućuju usporedbu razine zdravstvenih sustava različitih zemalja: 1) nivoa općeg zdravlja stanovništva kamo ulazi i očekivano trajanje života, 2) razlika u zdravlju među stanovnicima pojedine zemlje, 3) općeg stupnja reaktivnosti zdravstvenog sustava u zadovoljavanju potreba bolesnih, 4) raspodjela reaktivnosti sustava prema kategorijama stanovništva, 5) raspodjele troškova financiranja zdravstvenog sustava među stanovnicima.
Prema tim kriterijima prva među 191 članicom WHO-a je Francuska, a slijede Italija, San Marino, Andora, Malta, Singapur, Španjolska, Oman, Austrija i Japan.
Na posljednjem je mjestu Sierra Leone, a neposredno ispred njega su Burma, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo, Nigerija, Liberija, Malavi, Mozambik, Lesoto, Zambija, Angola i Etiopija.
Velika Britanija je na 18. mjestu, SAD su na 37., Rusija na 130., Kina na 144., Švicarska na 20., a Australija na 32 mjestu.
"Zdravlje i blagostanje stanovnika u svijetu tijesno je povezano s učinkovitošću njihovih nacionalnih zdravstvenih sustava", ističe u uvodu izvješća glavna direktorica WHO-a Gro Harlem Brundtland.
Ona upozorava da se "prema siromašnima odnosi s manje poštovanja, oni manje odabiru davatelje usluga i liječeni su u manje zadovoljavajućim uvjetima".
Izvješće WHO-a otkriva više značajnih propusta u zdravstvenim sustavima svojih članica kao što su privilegije koje uživa javno zdravstvo na uštrb privatnog, dopuštenje liječnicima javnog zdravstva da rade u privatnoj praksi, postojanje "crnog tržišta" zdravstva, kao i nepridržavanje propisa ministarstava zdravstva.
WHO iznosi nekoliko prijedloga za poboljšanje zdravstvenog sustava koji uglavnom počiva na plaćanju zdravstvene zaštite unaprijed u obliku poreza i uplata za zdravstveno osiguranje ili socijalnu zaštitu.
Trenutačno, navodi se u izvješću, privatno zdravstvo sudjeluje s 25 posto u ukupnim zdravstvenim troškovima industrijaliziranih zemalja, uz izuzetak SAD-a gdje udio privatnog zdravstva iznosi 56 posto, a u Indiji čak 80 posto zbog nepostojanja zdravstvenog osiguranja.
WHO procjenjuje da zemlja koja troši manje od 60 dolara po osobi godišnje na zdravstvo ne može pružiti svojem stanovništvu učinkovitu zdravstvenu zaštitu.
