Stvaramo li sami psihopate? Je li točno da prve znakove možemo vidjeti već kod trogodišnjeg djeteta? Stručnjaci kažu da. Niti jedno dijete nije rođeni ubojica - kriva je obitelj. Prije svega majka.
"Ako tada mozak nije imao uvjete, ako majčinstvo, prvenstveno majčinstvo nije bilo odgovarajuće i ako je to još bilo kombinirano sa zlostavljanjem djeteta, fizičkim i emocionalnim bolovima koji su nanošeni djetetu, imamo sve predispozicije da se dijete razvije u psihopatsku osobnost", tvrdi terapeut TomislavKuljiš.
Dijete ne mora biti zlostavljano na klasičan način. Nešto što je nama odgojna mjera - djetetu ostaje kao trauma.
Ako su krivi roditelji, zašto neka djeca koja su odrastala u neprikladnim uvjetima postaju ubojice ili kriminalci, druga, pak, uzorni građani? Dovoljna je, objašnjava, jedna čvrsta ličnost na koju će se dijete ugledati. U protivnom, postaje emocionalno otuđeno, što rezultira zlostavljanjem vršnjaka, životinja, empatijom. Tko je kriv?
"Isto pitanje se može postaviti za onog dečka u Americi koji je pobio sve, a prvo je došao ubiti mamu. Zašto? Zašto baš mamu?", pita se Kuljiš.
No, kada se takva ličnost razvije u hladnokrvnog ubojicu, koji ne preza ni pred čim i ne žali ni za čim, logično nestaje empatija društva. Jer, tko bi mogao i pokušati razumjeti norveškog monstruma koji je počinio masakr na otoku Utoyi. Osobito nakon njegove stravične izjave.
"Htio sam ubiti sve, ne samo njih 69, želio sam da se od straha utopi svih 600 ljudi, da jezero oko otoka bude oružje za masovno uništenje. Izabrao sam posebnu municiju i oružje za maksimalnu štetu, po jedan metak u glavu".
Šesnaest je sati na dan, rekao je, igrao ratne igrice i pripremao se za masovni pokolj. Psihopati su, tvrde stručnjaci, obično inteligentni i manipulativni. Primjera je, nažalost, previše.
"Htio sam reći da nikoga nisam ubio, silovao niti sam ikad takvo što pokušao. I Hrvatskoj i Srbiji politički interes da od mene naprave monstruma", pričao je DraganParavinja.
Monstrum jest. Tko je kriv, sada je kasno pitati se. No, nije kasno dva puta razmisliti i umjesto kazne i zabrane svome djetetu, zaključuju psihijatri, pokazati razumijevanje.
