Dvije skupine euroskeptičnih i eurofobnih zastupnika nastoje formirati svoje zastupničke klubove do 23. lipnja kako bi mogli sudjelovati u raspodjeli vodećih položaja u parlamentarnim odborima i kako bi dobili veća financijska sredstva, ali do sada nisu uspjele okupiti dovoljan broj stranaka.
Iako se zastupnički klub može formirati u bilo kojem trenutku, važno je to učiniti na početku mandata novoizabranog saziva kada se biraju predsjednik i potpredsjednici Europskog parlamenta, predsjednici i članovi parlamentarnih odbora te popunjavaju ostale dužnosti u parlamentu, ovisno o veličini svakog zastupničkog kluba.
Parlament je sada utvrdio 23. lipnja kao rok za uspostavu zastupničkih klubova, što znači da će se uzimati u obzir pri raspodjeli funkcija samo one skupine koje su do tada formirane.
Osim toga, zastupnici koji djeluju unutar nekog kluba imaju puno veće izglede da proguraju svoje prijedloge nego nerazvrstani zastupnici i imaju više vremena za istupe na plenarnim sjednicama.
Također, zastupnički klubovi mogu računati na dodatne subvencije između 20 i 30 milijuna eura u petogodišnjem razdoblju.
Da bi se formirao zastupnički klub potrebno je imati najmanje 25 zastupnika iz najmanje sedam zemalja članica.
Iako ima dovoljno euroskeptičnih zastupnika za dva kluba, oba suparnička bloka - jedan okupljen oko francuske Nacionalne fronte, a drugi oko Stranke za neovisnost Velike Britanije (UKIP) Nigela Faragea - imaju problema sa zadovoljavanjem drugog kriterija, onoga koji propisuje da klub čine zastupnici iz najmanje sedam država članica.
Skupina koju predvodi krajnje desna Nacionalna fronta (FN) na čelu s Marine Le Pen zasad može računati na 38 zastupnika, od kojih je 24 iz FN-a, ali joj nedostaju stranke iz još dvije zemlje članice. U toj su skupini nizozemska Slobodarska stranka (PVV) s četiri zastupnika, austrijska Slobodarska stranka (FPOe) s četiri, talijanska Sjeverna liga, koja je napustila Faragea i koja ima 5 zastupnika i Vlams Belang (Flamanski interes) s jednim zastupnikom.
Marine Le Pen pregovara s poljskom eurofobnom strankom Kongres nove desnice (KNP), koja ima četiri zastupnika. Tu stranku predvodi 72-godišnji Janusz Korwin-Mikke, monarhist, koji želi iznutra razoriti EU i koji, kao i Marine Le Pen, pokazuje razumijevanje za ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovu aneksiju Krima. Međutim, budući da je Korwin-Mikke otvoreni homofob, može se očekivati protivljenje Geerta Wildersa, šefa PVV-a priključenju toga pokreta.
Marine Le Pen je pregovarala i s litavskom strankom Red i pravda (TT), koja je na kraju odlučila ostati u Farageovoj skupini.
Nedavni antisemitski istupi njezina oca Jean-Marie Le Pena utjecali su da njezini potencijalni saveznici Danska narodna stranka i Stranka Finaca ne žele surađaviti s FN-om, odlučivši ući u klub Europskih konzervativaca i reformista (ECR), kluba okupljenog oko britanske Konzervativne stranke.
Nigel Farage, euroskeptik, ali ne i krajnji desničar, može zasad računati na 47 zastupnika od kojih je 24 iz UKIP-a, ali također još uvijek nema dovoljan broj stranaka iz sedam zemalja članica.
Njegov klub Europa slobode i demokracije (EFD) izgubila je Sjevernu ligu koja se priključila FN-u, ali mu se priključio talijanski Pokret pet zvijezda, koji vodi Beppe Grillo.
Farage je također računao na Alternativu za Njemačku (AfD), stranku koja nije protiv EU-a, ali je protiv eura, koja se na kraju odlučila ući u ECR.
