U ulici Vulkanstraße u Duisburgu za mnoge žene njihov se san pretvorio u noćnu moru. Ovdje se nalazi jedna od najvećih njemačkih četvrti za prostituciju, piše Deutsche Welle. I tu dolazi sve više žena iz Nigerije. Najveći broj njih doveli su nigerijski krijumčari ljudi, kaže Barbara Wellner iz organizacije Solwodi koja pomaže žrtvama trgovine ljudima i prisilne prostitucije. Većina njih je živjela u teškim uvjetima, kaže Barbara Wellner i pojašnjava da je riječ o mladim ženama bez škole i bez jednog ili oba roditelja.
Prisila putem magije
Te djevojke su u svojim zemljama često na meti krijumčara ljudi. One prolaze kroz razgranatu mrežu, sve dok na kraju ne završe u Njemačkoj – kod takozvanih "Madames", odnosno svodnica. Već u Nigeriji se tim mladim ženama daje do znanja da njihov put puno košta, ali da to nije problem, jer se u Europi može dobro zaraditi.
Kako bi se izvršio dodatni pritisak što se tiče dogovora o vraćanju novca, djevojke se vode kod Juju-vračeva. Slijedi ritual tijekom kojeg se često kolju životinje i pije njihova krv. Žene onda uvjeravaju da će im članovi obitelji umrijeti ili se razboljeti ako ne vrate dug i ne poštuju dogovor. A onda su u Europi najčešće jedini način za zaradu i vraćanje dugova - bordeli.
Više otkrivenih žrtava prostitucije
Njemačka policija je 2018. otkrila ukupno 68 žrtava nigerijskih krijumčara ljudi, znatno više nego godinu dana ranije. One su činile 61 posto svih žrtava trgovine ljudima iz Afrike. Uhićeno je i dvostruko više osumnjičenih (41) iz Nigerije nego 2017. godine, navodi se u izvještaju Saveznog ureda za kriminalistiku (BKA).
Na međunarodnoj razini Njemačka je od 2012. godine dio EU-ovog projekta „ETUTU". Članice EU-a u dogovoru s Nigerijom poduzimaju mjere protiv međunarodno aktivnih nigerijskih mafijaških mreža koje se bave trgovinom ljudima. Koliko je važna ta suradnja vidi se na primjeru Italije. Većina žena iz Nigerije tu prvi put kroči na teritorij Europske unije.
Gužva u ženskoj kući
Helen Okoro je prije više od dvadeset godina došla u Italiju. I sama je bila žrtva krijumčara ljudi. Danas radi u „Casi Agati", katoličkoj ženskoj kući u sicilijanskom gradu Cataniji. Ona na konkretnim primjerima vidi kako se trgovina ljudima posljednjih godina promijenila. I kaže da u međuvremenu toliko mnogo žena moli za pomoć da ženska kuća više nema dovoljno kapaciteta.
U posljednje tri godine preko Sredozemnog mora u Italiju je stiglo više od 20.000 nigerijskih žena, među kojima i veliki broj maloljetnica. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je oko 80 posto njih žrtva krijumčara ljudi ili da im prijeti akutna opasnost da postanu žrtve. Za Helen Okoro je posebno zabrinjavajuće to što sve postaje još brutalnije i profesionalnije.
Na Siciliji se već govori o novoj „Nigerijskoj mafiji". Za razliku od talijanskih mafijaških klanova, u ovom slučaju i počinitelji i žrtve dolaze iz inozemstva. Sicilijanski novinari kritiziraju talijanske vlasti da ne poduzimaju dovoljno energične mjere.
Takve optužbe odbacuje državna tužiteljica Lina Trovato. Ona kaže da se fenomen organiziranog kriminala iz Nigerije već odavno prati. Takozvana „nova mafija" iz Nigerije nije homogena organizacija, već se sastoji od mnoštva pojedinačnih tajnih saveza i kriminalnih skupina.
Paradoksalna posljedica uspjeha
U Nigeriji aktivnosti tih skupina prati Služba za suzbijanje trgovine ljudima (NAPTIP). Daniel Atokolo, regionalni šef NAPTIP-a u metropoli Lagos na jugozapadu zemlje, primjećuje sve veću brutalnost krijumčara ljudima. On tu brutalnost dovodi u vezu s uspjehom programa za borbu protiv zloupotrebe Juju-obreda: time svodnicama u Europi nedostaje sredstvo za psihološku kontrolu žena.
Zato tu sve veću ulogu preuzimaju tajni savezi koji se u Europi odnedavno označavaju kao nigerijska mafija, kaže Atokolo za DW: „Ti dečki više ne primjenjuju psihološki utjecaj tamo nekim kletvama. To je sada još samo čist teror. Dakle postoji jasna veza između slabljenja značaja Juju-kletvi i pojačanog nastupa bandi koje žrtve nastoje prisiliti na apsolutnu poslušnost."
"Europa je željna zabranjenih stvari"
U međuvremenu ima više od 50 različitih tajnih saveza iz Nigerije. Među njihovim članovima su i utjecajni političari i biznismeni. O njihovim internim strukturama se malo toga zna. John Omoruan je te strukture vidio iznutra. Godinama je bio visoko pozicionirani član 'Crne sjekire'. Napustio je to udruženje i danas se kaje zbog svojih postupaka.
Ipak, kada je riječ o trgovini ljudima on smatra da veliki dio krivice snose Europljani. Oni su ti, kaže Omoruan za DW, koji traže sve jeftinije i sve mlađe djevojke: "Na kraju se sve vrti samo oko novca. Europa je željna zabranjenih stvari. Droge, maloljetne djevojke, sve što je zabranjeno. A Nigerija ima odgovarajuću ponudu. Sve dok se njena roba traži, Crna sjekira i sva druga tajna udruženja će i dalje biti uspješna i zarađivati mnogo novca."
