Daniel Galay je rođen 1945. u Argentini, u obitelji europskih Židova koja je izbjegla pred holokaustom. Godine 1965. useljava, nakon završenog studija klavira i kompozicije u Buenos Airesu, u Izrael kao već formirani muzičar te se dalje usavršava na Rubin Music Academy Sveučilišta u Tel Avivu.
Kao kompozitor, međunarodnu reputaciju stekao je brojnim orkestralnim, komornim, opernim i baletnim djelima.
Velik broj njegovih kompozicija temelji se na vlastitim tekstovima i folklornim legendama. Posebno treba istaknuti komornu operu "Itehe Heystir", za koju je sam pisao libreto na jidišu. Ima također i međunarodnu reputaciju kao pijanist.
Za ovu priliku treba posebno istaknuti njegov interes za hrvatsku muzičku baštinu. Tako je Galay 1998. zajedno sa svojom kćerkom, čelisticom Rachel Galay nastupao u Hrvatskoj, u Zagrebu i Makarskoj.
Gospodine Galay, kako i gdje ste susreli članove Zagrebačkog kvarteta?
-Prvi put sam ih slušao tijekom ovogodišnjeg Biennala suvremene glazbe u Tel Avivu za trajanja njihove turneje po Izraelu. Od prvog trenutka shvatio sam da se radi o vrhunskom ansamblu velike tradicije s pažljivim i predanim odnosom prema suvremenoj glazbi. Jako sam zahvalan gospodi Končaru, Bakraču, Živkoviću i Jordanu jer su mi dali hrabrost, inspiraciju i motivaciju za djelo koje sam napisao i posvetio tom ansamblu.
Što možete kazati o samoj kompoziciji?
-Djelo se sastoji od 8 kratkih stavaka. Bilo mi je važno i nastojao sam izraziti različite ideje i teme. Od prvog do zadnjeg stavka djelo se razvija od apstraktnog prema ritmičnom i radosnom. Tako je posljednji stavak najživahniji i najradosniji.
Želite li nešto poručiti publici u Zagrebu i našim čitateljima?
-Moja je poruka jednostavna – vrlo sam sretan i zadovoljan da sam imao mogućnost surađivati s hrvatskim glazbenicima i tako sjajnim kvartetom kakav je Zagrebački. Nastavljamo našu umjetničku suradnju te slušamo i učimo jedni od drugih. Mnogo je zajedničkoga u našim kulturama, a glazba uvijek približava ljude. Bilo bi lijepo češće se sretati i ja se nadam skorom dolasku u Zagreb na Biennale suvremene glazbe. Posebno želim upozoriti na mlade talentirane ljude kojima smo dužni dati mogućnost da napreduju, a o kojima nažalost ne brinemo dovoljno.
Gospodine Galay recite nam nešto o svom mjestu i ulozi u suvremenom glazbenom životu u Izraelu?
-U mojoj zemlji poznat sam po svojoj nezavisnoj poziciji u odnosu na brojne i različite teme. Vrlo rano još 70ih počeo sam s vlastitom produkcijom koncerata, jer mi je bila jasna važnost direktnog kontakta s publikom. Nastupao sam jako puno kako s glazbom za klavir tako i komornim djelima. Nakon nekog vremena susretao sam se i s publikom u različitim zemljama i to je bilo dragocjeno iskustvo. Kao kompozitor mislim da sam u Izraelu poznat po nastojanju da sačuvam svoje europske korijene. To je vidljivo iz mog odnosa prema jezičnom i kulturnom naslijeđu jidiša. Izrael treba respektirati različite kulture koje su sa sobom donijeli Židovi iz cijelog svijeta.
Kakvo je vaše mišljenje o suvremenoj glazbenoj sceni u Izraelu?
-Prisutno je jako mnogo tendencija i različitih utjecaja. S jedne strane suvremene tehnike komponiranja s druge židovska tradicija. Danas se pojavljuje nova generacija s potpuno novim pristupom i to je dobro. Mislim međutim da se u našem glazbenom životu premalo izvode suvremena djela što nije dobro ni za publiku, ni za glazbenike, a dakako ni za autore. Zbog toga kompozitori ostaju po strani ne zauzimaju svoje mjesto u ukupnom kulturnom životu. Nadam se promjeni u tom pogledu.
Vi ste jedan od utemeljitelja i voditelj foruma za suvremenu glazbu Forum 7-11. Kakva je njegova uloga u tom smislu?
-Radi se o udruženju kompozitora koje organizira i producira koncerte suvremene glazbe. Održali smo velik broj premijernih izvođenja suvremenih djela kako naših tako i autora iz cijelog svijeta. Navest ću neka imena da to ilustriram : Ligeti, Becker i naravno Kelemen. Dobru suradnju ostvarili smo preko naših i stranih ambasada te kulturnih instituta i centara u svijetu. Moram naglasiti ulogu koju su u tome imala dva Vaša umjetnika. Uz spomenutog kompozitora, svjetski priznatog Milka Kelemena, to je pijanist Fred Došek iz Zagreba. Forum je bio okvir naše suradnje.
Koristite li se internetom?
- Naravno posebno e-mailom. To mi omogućuje ranije nezamisliv kontakt s brojnim ljudima posebno u svakodnevnom poslu i u cijelom svijetu. Nezavisno od pisama internet pruža i brojne druge pogodnosti kad trebate informacije o kompozitorima, glazbenicima, producentima, koncertnim sezonama u drugim gradovima ili medijima. Mogu samo pretpostaviti kako će sve to izgledati za desetak godina.
Razgovarao: Vladimir Bogdanić
