Doznali smo zašto Varaždin zovu gradom anđela!

Sjećate li se kada ste prestali vjerovati u anđele? A trenutka kada ste shvatili da ste odjednom odrasli i kako godinama niste pomislili na svog anđela čuvara? Navodno su se oni, tako tužni, ostavljeni i zaboravljeni, odlučiti odmoriti na sjeveru Hrvatske. U baroknom Varaždinu  - gradu u kojem anđeli spavaju.

Pod varaždinskim strehama i u skromnim kutevima grada - mali su nebeski čuvari pronašli svoj mir. Tamo spavaju i nadaju se da će ih pronaći neka dobra duša.

U ovo najljepše vrijeme godine, kada je Varaždin osobito svečan i okićen, anđeli nestrpljivo čekaju dobre ljude. Najviše nježnih bića okupilo se u tzv. anđelinjaku, tajnovitom kutku grada u kojem bucmasta stvorenja pjevaju i plešu svoj anđeoski ples.

Svi oni koji nisu uspjeli ugledati bajkovito biće s krilima -  čaroban nebeski svijet mogu istražiti u muzeju.

Muzejsku zbirku osmislio je i postavio renomirani  varaždinski slikar, ali i čovjek koji u svojim zrelim godinama još uvijek vjeruje u anđele. I ne misli da je zbog toga djetinjast.

"Ja u stvari još uvijek ne znam tko su. Ali ja ih osjećam. Oni su možda ponekad samo mali lahor, ili neki mali dodir. Možda naša intuicija, naša ljubav bez anđela nije", kazao je Željko Prstec, slikar.

I on je, kao i svi mi, jednom davno zaboravio na svog anđela čuvara. Onda se prije trideset godina teško razbolio i kako kaže -  opametio. Otada stvara slike, uvijek na istu temu.

"Najčešće su anđeli na mojim slikama sviraju i popevaju. Anđeli ustvari ne gvoore kao mi ljudi, to je jedan primitivni način komuniciranja. Anđeli komuniciraju glazbom. A najčašći instrument je flauta. Zato i oni na mojim slikama sviraju i popevaju".

Osim prepoznatljivih Prstecovih slika, u prvom i za sada jedinom muzeju anđela u Hrvatskoj, izloženi su radovi ostalih umjetnika. Svi s istom porukom: pronađite svog anđela!

Vjerovanje u anđele prisutno je u većini svjetskih religija, a kršćani smatraju da ih oni štite i vode u vječni život.

Danas je Božić, onaj dan kada ipak smijemo priznati da još uvijek vjerujemo u anđele i kada bi trebali pogledati prema nebu i sjetiti se svih onih koji su kraj nas, nasmijavaju nas i podržavaju, onih divnih anđela - koji nemaju krila.