Nakon što je Visoki upravni sud pravomoćno poništio odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2016. godine, kada je utvrđeno da je tadašnji predsjednik HDZ-a i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa, te je on podnio i ostavku na funkcije, moglo se zapaziti da je aktualni predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, reagirao iznimno srdačno. On koji je inače prilično suzdržan oko komentiranja sudbine svojih bivših stranačkih suradnika ili propitivanja zašto je netko izbačen iz stranke, ovaj puta je pred kamerama naglasio da je Karamarko "i dalje član HDZ-a", ali i dao naslutiti da je njihov odnos više nego kurtoazan.
"Ja sam ga osobno pozvao da dođe na 100. obljetnicu rođenja Franje Tuđmana i on je došao i to je dobro. Pozdravili smo se. Meni je drago da je on tamo bio. Što se tiče te presude, meni je za njega drago da je takva", komentirao je Plenković.
No, ima li tu i nešto više? Je li izgledno da se Karamarko intenzivnije angažira u vrhu stranke? Činjenica je, naime, da je on bio pozvan na proslavu godišnjice rođenja Franje Tuđmana, ali do te Plenkovićeve objave šira javnost to nije niti znala: nitko od govornika s pozornice nije posebno pozdravio prisutnog bivšeg predsjednika stranke. A možda je postojao i stanoviti strah od duljine trajanja pljeska?
Karamarko na Facebooku ne napada Plenkovića
Kada se pogledaju objave Tomislava Karamarka na Facebooku, društvenoj mreži koju je, očigledno, izabrao kao komunikacijsku platformu sa svojim i dalje vrlo brojnim poklonicima i simpatizerima, gdje i dalje ponosno stoji njegova titula "političar", evidentno je da on doista nije odustao od političkog puta, ali nije jasno bi li išao sam – ili bi se vratio u HDZ. I ako bi se vratio, kako bi se vratio. Pregledom njegovih objava vidi se da izbjegava izrijekom napadati Andreja Plenkovića, a i da je nastojao izbjegavati direktne poruke vezane za vrh HDZ-a.
I u svojoj objavi nakon presude obrušio se na Daliju Orešković, bivšu predsjednicu Povjerenstva u čije vrijeme je donesena odluka o njegovom sukobu interesa, i na Most, "momke u tajicama iz Sherwoodske šume", koji su tada kao dio vladajuće većine inzistirali na tome da on preuzme odgovornost za činjenicu da njegova supruga radi za konzultantsku kuću Joze Petrovića koji je radio za MOL, ali ni jedne jedine riječi kritike prema vrhu HDZ-a, iako je opće poznato da je on morao otići i s mjesta predsjednika HDZ-a, a da je kritiku njegovog modela funkcioniranja HDZ-a na Saboru HDZ-a poveo tada mladi junak stigao iz Bruxellesa, Plenković, a proces unutarstranačkog "sređivanja stvari" – tadašnji moćni zamjenik, Milijan Brkić.
Tomislav Karamarko iz vremena kada je kao predsjednik HDZ-a predavao liste za izbore za EU parlament - i poslao mladog političara Andreja Plenkovića u Bruxelles
U međuvremenu je, međutim, Andrej Plenković maknuo Milijana Brkića, i presložio vrh stranke kako njemu odgovara, ali ipak je tu ostalo nekoliko unutarstranačkih kritičkih punktova – prije svega jedan moćan slavonski krak predvođen Ivanom Anušićem, županom Osječko-baranjskim, koji se svojevremeno usudio kritizirati i pogrešno stranačko kadroviranje u susjednoj Vukovarsko-srijemskoj stranačkoj podružnici koji vodi Plenkovićev miljenik Mario Banožić. Anušić pak HDZ-u donosi prevlast u važnoj Osječko-baranjskoj županiji, a i daje težinu stranci na "desnici", te nipošto nije političar kojeg bi se Plenković – deficitaran u disciplinama u kojima je Anušić jak – usudio osloboditi u ovom trenutku.
No, Plenkoviću bi sigurno dobro došlo pojačanje koje bi mu donijela promocija "prijateljstva" s Karamarkom, još jednim stranačkim seniorom, prvoborcem, osvjedočenim zagovarateljem desnih ideja s jakim vezama u Crkvi, koji – sudeći prema brojkama na Facebooku i pozivima "da se vrati", uživa još uvijek velike simpatije u dijelu članstva HDZ-a. Također, može se reći da sada obojica dijele i zajedničkog "vanjskog" neprijatelja, obojica najviše napadaju – Most. Plenkoviću sigurno smetaju jer mu oduzimaju desne glasače i najjači su kritičari svih koruptivnih afera HDZ-a, a Karamarko ih smatra najodgovornijima za svoj pad.
Ima li mjesta za njega u Predsjedništvu HDZ-a?
Net.hr i neslužbeno saznaje da je bilo stanovitih pokušaja da se Tomislava Karamarka već sada, nakon presude, i nakon što je bio pozvan i na stotu obljetnicu rođenja Franje Tuđmana, i aktivnije uključi u vrh stranke. Naime, 11. lipnja održava se izborni sabor HDZ-a na kojem će se birati deset članova Predsjedništva stranke – a to će biti svojevrsno zaokruživanje unutarstranačkih izbora koji su počeli još u proljeće 2020. Iako je sada već objavljeno da je u vrhu stranke definirano svih deset imena koja će biti ponuđena uzvanicima stranačkog sabora, i među tim imenima nema iznenađenja niti novih jakih ljudi – sve odreda su predstavnici županijskih organizacija koji su dokazali lojalnost Andreju Plenkoviću - iz zagrebačke organizacije spominje se ime ministrice Nine Koržinek Obuljen, ali od pojedinih članova gradskog HDZ-a saznaje se da se spekulira o tome da je vrh HDZ-a želio na tom mjestu vidjeti upravo Tomislava Karamarka.
Pitali smo o tome i Tomislava Karamarka osobno, no, nije nam odgovorio na upit. Činjenica je da on u svojim objavama na Facebooku nije prozivao Plenkovića, ali iz nekih njegovih šifriranih rečenica moglo se nazrijeti i kritika na račun vladajuće garniture. Primjerice, 4. travnja, kada je komentirao ukrajinsko-ruske pregovore, poredao je nekoliko pitanja koja nesumnjivo zvuče kao kritika.
"Došlo je vrijeme naplate, ali i nekih upita. Tko i zašto, proteklih godina, nije dopustio razbijanje ruskog monopola? Ponajprije razvijanjem domaće eksploatacije jer Hrvatska ima svoj plin. A također i izgradnjom LNG terminala i uvođenjem američkih kapaciteta. (...) Naravno da bi i poneka domaća individua imala što reći na ovu temu. Istina će svakako ugledati svjetlo dana. A danas? Hrvatski kreatori općeg dobra, nakon što opale vritnjak prvom Rusu do sebe, promucaju nešto o potrebi širenja kapaciteta LNG-a. Nije loše, to je in. Kao što nije loše onima čiji su bankovni računi proteklih godina doživjeli pravu renesansu – nauštrb egzistencijalnih interesa hrvatskih građana", pisao je Karamarko početkom travnja, uz fotografije na kojima je "s američkim partnerima" 2016. godine, a njegova je objava ubrala više od tisuću lajkova i stotine komentara u kojima ga se poziva da se vrati u politiku, da osnuje svoju stranku, a u nekim komentarima se proziva Andreja Plenkovića, i pri tome ga se naziva pogrdnim imenima.
Karamarko snimljen među uzvanicima na skupu povodom sto godina rođenja Franje Tuđmana, ali izostao je poseban pozdrav bivšem predsjedniku stranke
Mnogi simpatizeri prizivaju novu stranku
Drugim riječima, jasno je da oni kojima se obraća Karamarko, pa i šifrirano, nisu baš zadovoljni sadašnjim vrhom HDZ-a, da predlažu osnivanje nove stranke, ili promjene u vrhu sadašnjeg HDZ-a, pa bi očekivanja da se Karamarko vrati u Plenovićev HDZ, u njegovoj režiji – među članstvom koje podržava Karamarka, mogla biti shvaćena kao pogrešan potez stavljanja pod Plenkovićeve skute. No, ako bi se vratio u Predsjedništvo, mogla bi to biti i gesta povratka, jedan korak prema nekoj novoj živoj funkciji, pa bi se i onima koji i dalje podržavaju Karamarka moglo poručiti da je to dio projekta koji tek započinje.
Činjenica je, naime, da je Tomislav Karamarko svih ovih godina formalno – nezaposlen. Supruga Ana Karamarko, vlasnica je nekoliko privatnih tvrtki, a u svibnju 2020. je uhićena u okviru akcije PNUSKOK-a, pod sumnjom da je iz tvrtke Drimia izvukla 400 tisuća kuna preko faktura za nepostojeće usluge, a Tomislav Karamarko je u svojoj tadašnjoj objavi upozoravao da su mediji saznali za postupak prije same "akcije" PNUSKOK-a, te je tvrdio da je i taj postupak još jedan od poteza kojima se pokušava diskreditirati njega i njegovu obitelj.
"Godine 2012. postajem predsjednik HDZ-a. Vraćam stranku nacionalnim vrijednostima, samopoštovanju i tuđmanizmu. U mandatu ostvarujemo pet izbornih pobjeda iako smo imali i medije i APIS protiv sebe, no narod je bio uz nas i naše stavove. Moj drugi mandat bio bi nepodnošljiv našim političkim protivnicima. Eto, zato je izmišljena afera Konzultantica i sukob interesa. Slijedom toga nije teško zaključiti niti zašto je nastao aktualni događaj. U oba slučaja, riječ je o protivnicima koji kontroliraju medije, nanose udarce mojoj obitelji. Drugačije, očito, ne znaju. A ja – ja još uvijek želim vjerovati u Hrvatsku i dobre ljude, kao i moj časni otac", objavio je tada, ali ni tu nije konkretnije napisao na koga misli kada govori "protivnici".
Tko dobiva više, a tko gubi?
Iako je evidentno ostavljao otvorena vrata svom mogućem novom angažmanu u stranci, iako poimence nije napadao ni Plenkovića niti ikoga od njegovih ključnih suradnika, činjenica je da u svim njegovim objavama nema niti jedne jedine u kojoj pozitivno komentira bilo koji potez Andreja Plenkovića. Ako bi pak sada došlo do nekog novog konkretnijeg zbližavanja, bio bi to nesumnjivo dramatičan potres za cijeli stranku, ali i za njih obojicu osobno. Moglo bi se reći da bi to bio dobitak za Plenkovića, trag njegova jačanja u unutarstranačkoj desnici, ali i otvaranje potencijalnog novog unutarstranačkog kritičkog punkta, a za Karamarka, za kojeg njegovi pristaše smatraju da može i mora više, ali nikako uz Plenkovića, bio bi to potez koji bi morao jako pažljivo obrazlagati.
U jedno nema sumnje: ako Karamarko koji se nakon presude osjeća kao političar oslobođen tereta razmišlja o ponovnom političkom angažmanu, i ako ima ikakve namjere u velikoj izbornoj godini – 2024. – kada Hrvatsku čekaju i europski izbori i parlamentarni i predsjednički, morati će otvoriti karte i jasno pokazati kako vidi svoj politički put, ili "kroz HDZ", ili smjera pokrenuti zasebnu političku inicijativu.
