Donosimo dramatično iskustvo Hrvata na gorućem trajektu

U toplom domu okružen dvjema kćerima. Taj je prizor Marino Gržinčić, putnik s trajekta Norman Atlantic, sanjao dok se borio za život na plamtećem trajektu. Mirna noć  u trenutku se pretvorila u kaos.

"Lupali su po vratima i vikali 'fire, fire, fire' Skočili smo, a prvih dvadeset minuta, pola sata, nitko ništa, onda smo vidjeli plamen na krmi", priča Marino.

Nitko nije znao što se događa, posada je bila pomiješana s putnicima.

"Normalno da je strah bio prisutan. Pogotovo prvih šest sati, dok nisu došli ti brodovi za gašenje požara, jer nitko nije gasio požar", kaže Marino.

Svi su se stiskali na lijevoj strani trajekta i čekali upute. Pola sata nakon izbijanja požara spušten je prvi čamac za spašavanje, drugi je zbog panike otišao prazan.

"Njega su pustili da padne dolje, onda su bacili onaj tunel, njega je vatra zahvatila. Tamo su, mislim, poginula isto dva čovjeka koja su se spustila po tom toboganu", kaže Marino.

Trenuci su to, kaže, u kojima čovjek zaroni u najskrovitije kutke svoje osobonosti.

"Kao u Bourenovom identitetu, točno sam znao gdje tko stoji, kako je tko obučen. Valjda se čovjek stavi u glavu nešto, da se fokusira na neke druge stvari, da ne mislite na ono što se događa. Ako bi čovjek mislio samo o tome kako će to otići k vragu, onda što ja znam, onda je pitanje da li skočiti ili ne skočiti", kaže Marino.

Neki su skakali u more i tako uronuli u smrt. Lista s jedanaest mrtvih još nije zaključena.

"Svi su bili u panici, svi. Oni isto nisu vjerovali da ćemo preživjeti. Drugo jutro su ispirali kapetanu oči, bili smo s njim na toj kapetanskoj kabini. Čovjek je 62 godine plovio dugo vremena, iskusan pomorac i sve, isto nam je rekao, da je sreća da nismo otišli dolje", kaže Marino.

Marino je među posljednjim, od preko 450 putnika, spašen zahvaljujući talijanskim marincima. Spasa nije bilo za njegov kamion. Ali, ostaje njegova fotografija otisnuta na novom kalendaru u domu Gržinčića.