„Naravno da nikome nije drago kad se nešto ovako dogodi“, pokušao je Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, na dan kada su mediji objavili da USKOK provodi akciju u kojoj su obuhvaćeni razni poduzetnici, ex obavještajac ali i visokorangirani policajac, u odgovorima na pitanja novinara problem koji mu se dogodio u njegovoj „kući“ prikazati kao uobičajenu neugodu koja se mogla dogoditi bilo gdje.
Govorio je ministar unutarnjih poslova o tome kako nacionalna sigurnost nije ugrožena, kako „sustav kontrole praćenja funkcionira tako da sustav bude zaštićen od kompromitacije“, o tome da „sustav reagira na vrijeme“, ali niti jednom se nije dotaknuo onog najneugodnijeg, sumnje da je visokorangirani stručnjak u samom srcu Ravnateljstva policije, glavni administrator Damir Osterman, kojeg se predstavlja i kao znanstvenika i informatičkog eksperta, primio mito da bi isporučio tražene informacije ekipi izvana – poduzetnicima koji su sklapali milijunske poslove s MUP-om, a i bave se poslovima u kojima su surađivali s ljudima „iz sustava“, ili, kako to sami lijepo opisuju - „intelligence & security“.
Dakle, radi se o sumnji da je korupcija stigla u sam vrh policije, da je osoba koja je glavni administrator zaključila da pod normalno može „raditi“ malo sa strane, da može iskoristiti podatke koji su mu dostupni, da može trgovati s njima, da može biti podmićen, i da je bio uvjeren da to nitko neće otkriti. Možda zato jer je to već činio i ranije i nitko nije primijetio? Možda zato jer je svjedočio tome da to rade i drugi?
Nedirnuta svetost nacionalne sigurnosti
Ali Davor Božinović nije ni spomenuo riječ korupcija. Nije mu drago, kaže. I opisuje suhim naoko stručnim rečenicama kako „nacionalna sigurnost nije ugrožena“, kako je sa „sustavom sve u redu“. Kao da je „nacionalna sigurnost“ ostala na onoj razini iz starih špijunskih filmova, kao da je to hrpa dokumenata u fasciklima i velikim natpisom „top secret“ u metalnom sefu, pa je onda pitanje hoće li netko provaliti tu šifru i iznijeti nešto od materijala presudnih za opstanak države. Kao da korupcija koja se penje kroz sustav za borbu protiv korupcije ne ugrožava nacionalnu sigurnost.
Božinović se zapravo svojski trudio promatrati slučaj koji se dogodio u njegovoj „kući“, u njegovom resoru, bez šireg konteksta. Kao izolirani incident. A što to zapravo znači kada visokorangirani policijski djelatnik kojeg su predstavljali kao velikog stručnjaka bude ozbiljno osumnjičen da je dilao podacima koje je morao čuvati ili nadzirati? Je li to samo njegovo osobno moralno posrnuće ili pokazatelj da je nešto i u organizaciji MUP-a krenulo u krivo? U kadroviranju, u standardima…?
Je li posrnuo samo jednom ili je već to dugogodišnja uhodana praksa ali je samo sada uhvaćen jedan detalj…? Je li podebljavanje kućnog budžeta podacima iz sustava u ovom slučaju samo izolirani incident ili je postao masovna pojava? I zašto?
Je li zato jer su djelatnici u policiji potplaćeni do te mjere da smatraju da imaju pravo malo si „pomoći“ sa strane? Ili se i represivni sustav – onaj koji bi trebao otkrivati i goniti lopove – samo prikopčao na standarde ostalih resora i državnih institucija koje se već godinama grade na temeljima nepotizma, pa se prepustio procvatu korupcije?
Teorijska borba protiv korupcije
Korupcija je pošast koja hara Hrvatskom već desetljećima, a svaka vlast ne ode dalje od deklaratorne osude, pa tako ni ova, Plenkovićeva, u kojoj je Božinović ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade. Nikad ništa konkretno. Kao da je korupcija nekakva imaginarna pojava. Nešto maglovito i misteriozno. Pa ni sada, kada ima sumnju da je visokorangirani policajac koji je udaljen iz službe osumnjičen za trgovanje informacijama, ministar nije ni spomenuo da im se potencijalno dogodio iznimno neugodan čin korupcije, niti najavio bilo kakvu ugradnju antikorupcijskih mehanizama – da se takve stvari više nikada ne bi ponovile.
Božinović je da bi pokazao da se „sustav nosi s nepravilnostima unutar sebe“, odnosno, da su policijski službenici stalno pod nadzorom, naglasio da se trenutno provodi oko 400 disciplinskih postupaka, no, ne znamo koliko se tih slučajeva odnosi na korupciju. Ne znamo raste li trend prihvaćanja podmićivanja kao „normalnog“ u policiji ili pada, ne znamo ima li je više među policajcima na terenu ili među „krupnim ribama“.
Samo smo svjedočili tome da ministar ne bi nazvao bolest pravim imenom, niti bi razmislio treba li je liječiti, i kako je onda liječiti.
Jer ako se korupcija uvukla u sam vrh policije, onda ne trebamo samo nabrajanje starih mehanizama obrane i statistike o disciplinskim postupcima protiv policajaca na terenu, nego trebamo i odgovore kako se sustav bori protiv trgovanja informacijama sa samog vrha, kako se bavi kontroliranjem moguće štete kod povezivanja bivše i sadašnje „ekipe“, djelatnika koji su izašli iz sustava i koji i dalje računaju na pomoć kolega iz sustava, ali i razmatranje novih mehanizama borbe i prevencije. Ali ne onako kako je to MUP krenuo krajem prošle godine, s vrckavim spotom u kojem Goran Navojec poručuje građanima da ne poklanjaju pršute i da svaki pokušaj korupciju prijave – policiji.
Biznis prikopčan na sustav
Hrvatska već dugo ima ozbiljan problem i s paraobavještajnim podzemljem i kojekakvim poduzetničkim grupacijama koje i ne kriju da imaju svoje ljude i u policiji i u obavještajnom, ali i u pravosudnom sustavu. I to nesumnjivo jest pitanje nacionalne sigurnosti. USKOK je sada izgleda uhvatio jednu „ekipu“, možda malu, možda slabiju od mnogih drugih mnogo moćnijih, ali i to je mogao biti znak za alarm.
Korupcija nije pošast koja se vidi spektakularno, to nije bomba na glavnog trgu, ali izjeda iznutra, urušava Hrvatsku, od slučaja do slučaja. Jedna od ključnih karika u borbi protiv korupcije trebala bi biti upravo policija i činjenica da je netko iz vrha policije osumnjičen za korupciju nije nezgoda za koju je dovoljno reći: Nije mi drago.
I reakcija ministra Božinovića, ali i izostanak bilo kakve reakcije premijera, opet nas je suočio sa surovom stvarnošću: hrvatski državni vrh ne razumije koliko i kako je korupcija zarobila Hrvatsku. Uzalud im svi akcijski planovi i promotivni spotovi ako nisu u stanju krenuti iznutra, svatko u svom ministarstvu.
