Harry Crowther iz Mirfielda u britanskom West Yorkshireu jedini je čovjek na svijetu koji pati od sindroma atipične progerije, tj. progresivnog starenja. Ima 11 godina, ide u osnovnu školu, uzoran je učenik, voli vožnju biciklom, plivanje i penjanje po drveću, no uz sve klasične dječačke radosti, Harry svakodnevno muku muči i s nekim tipično umirovljeničkim problemima.
S obzirom da mu tijelo stari pet puta brže od uobičajenog, lice mu već sada podsjeća na čovjeka u poodmaklim srednjim godinama, a liječnici su mu nedavno dijagnosticirali artritis, zbog čega četiri puta dnevno uzima tablete protiv bolova.
Premda mnogi koji ga ne poznaju zastaju na ulici i u čudu bulje u njega, Harryjevi kolege iz razreda od početka su ga prihvatili kao bilo koga drugoga.
Dječak je prije 11 godina rođen kao potpuno zdrava beba, a prvi znaci da se nešto čudno događa pojavili su se godinu kasnije, kada su mu se pod pazuhom pojavile pjege, a koža na području trbuha je naglo očvrsnula.
Sve do sedme godine Harryjeva života nitko nije znao što se zbiva s njim. Njegovi su roditelji jedne večeri na televiziji gledali dokumentarni film o djevojčici sa sindromom Hutchinson-Guilfordove progerije i tada im je sinulo da bi to mogla biti i dijagnoza njihova sina. Ispostavilo se da nisu bili daleko.
Odveli su ga kod genetičara u Teksas, koji su zaključili kako je Harryjevo stanje uistinu blisko gore spomenutom sindromu, ali da ipak nije toliko progresivno, pa su ga nazvali atipičnom progerijom.
Unatoč dijagnozi, nitko u svijetu trenutno ne pati od atipične progerije pa liječnici nisu u stanju predvidjeti što bi se Harryju dalje moglo dogoditi.
On sam kaže kako mu najteže pada kada netko u njega počne buljiti, a teško podnosi i česte odlaske u bolnicu. Kaže da može raditi većinu stvari koje rade i njegovi vršnjaci, samo se malo brže umori, a bolovi ga počnu hvatati kad ide na spavanje.