Došuljao se dok su se igrali na igralištu. Bio je velik, dlakav i strašan. Slično su vidjeli i u ctićima. Nema sumnje, slažu se djeca, to je sigurno bio medvjed. Igralište se nalazi dva kilometra od njihovih kuća u Praputnjaku. Predaleko od kuće, preblizu sa susret s ovakvom grdosijom. Nije toliko neobično da medo u ovo vrijeme dolazi tako blizu kuća. Medvjedi u Kuterevu lijeno bauljaju sa šape na šapu, umorni su i uspavani- ali na spavanje će za otprilike mjesec dana. Lako je spavati kad ti drugi donose hranu. Oni koji sami moraju zasukati rukave, drukčije se ponašaju. Od temperature, medvjedima je važniji snježni pokrivač, jer ako zbog snijega ne mogu do hrane, tada odluče kako je najpametnije zavući se u brlog i zaspati. Zadnji je put medo napao i ubio čovjeka još '88, dosta prije nego su se ovi dečki rodili. Iako je moguće, najvjerojatnije se ne radi o sad već zvijezdi sa slunjskog vojnog poligona kojem je bila potpisana i smrtna presuda. Teško da je potegnuo 150 kilometara do Rijeke. Tako da se čini da ima pa ima prijatelja koji, kao i on, voli ljudsko društvo. Dečki ipak neko vrijeme neće dolaziti na ovo igralište. Ne da iM se dva puta preskakati ogradu.