Kako si zadovoljan odjekom albuma ?Big mama? u javnosti?
Album je prodan, koliko sam ja uspio ući u kompjuter Croatie records, u 5.000 primjeraka. To je što se tiče CD-ova, dok za kazete ne znam jer ti oni nikad točno ne kažu koliko se toga točno proda. Kazeta se obično proda oko tri puta više nego CD-ova, pa nije teško izračunati. Čuj, na albumu su sve dobre, ritmičke stvari. Jedne bacaju na jednu stranu, druge na drugu. Jedne imaju malo više funka, jedne malo više trancea. Ploča nije dospjela na neke bitne top ljestvice jer ljudi koji to slušaju masovno odlaze na techno-partyje i ne slušaju radijske stanice na kojima se pušta nešto sasvim drugo.
Čime se trenutno baviš?
Sada počinjem snimati sljedeću ploču koju ću izdati pod vlastitom etiketom ?Show-stop music?. Na ploči će raditi dosta techno DJ-a i biti će zastupljena naša prava urbana scena. Bit će jako malo teksta, a album će biti izdan i za njemačko tržište - na toj verziji uopće neće biti teksta. To će biti vrlo neobična glazba za naša područja, iako ima ljudi kod nas koji rade taj nekakav minimal-techno. Ja ću raditi malo žešći minimal-funk i nastojat ću jedan dio naklade napraviti na vinilu, zbog DJ-eva.
Kako je došlo do toga da je propao tvoj nastup u Beogradu?
Jednostavno: nema love, nema muzike! Oni su obećali nešto, mi smo pristali na to, međutim četiri dana prije nastupa su rekli da to nije to, da će biti drugačije, da ako napune dvorana da ćemo dobiti lovu, a ako ne da ćemo nešto probat sredit preko nekih diskoteka. Da ti pravo kažem, meni se u neki Kragujevac baš i ne ide u disko, gdje mi može bilo tko uletit i napravit nekakvo sranje. U Sava centru ti se to ne može dogoditi. Nije na kraju krajeva toliko niti lova bila u igri koliko njihovo nepoštivanja kaluzula na ugovoru kojeg su mi sami sastavili. Ma, ja bi možda i otišao i odradio to, ali moj bend ima svoje uvjete, oni su plaćeni muzičari, oni idu za novac tamo i ne zanima ih je li to New York ili Beograd. Potpuno su u pravu što nisu htjeli ići.
Koliko je karata već bilo prodano?
Šest dana prije koncerta bilo je prodano 700 karata, a Sava centar prima oko 3000 ljudi. Oni su se vjerojatno uspaničili da neće napuniti dvoranu na dan koncerta. Ja sam im rekao: ?Čujte ljudi, vi ste organizatori i vi idete na rizik - jebe se Stingu ako si ga pozvao koliko si prodao na stadionu karata?. Onda su me pitali da zar bi ja pjevao pred 700 ljudi. Kako ne bi svirao? Pa, ja radim svoj posao i sviram za 700 ljudi koji me vole. Ma, ionako bi se prodalo na dan koncerta masu karata jer bi ljudi doputovali iz drugih krajeva Srbije i Crne gore. Ja sam primio stotine e-mailova iz Crne gore, recimo, gdje su mi ljudi pisali kako se vesele dolasku na koncert u Beograd.
Kako ovih dana izgleda jedan tvoj prosječan dan?
Dosadan je. Non-stop preslušavam glazbu. Moraš slušat jako puno glazbe da bi mogao napraviti dobru glazbu isto kao što moraš pročitati jako puno knjiga da bi napisao dobru knjigu. Ja obožavam slušat tu glazbu, pogotovo ono što radi jedan naš mladi i nadobudni momak, DJ Nitro. Njegova mladost, to što voli istrčavati pred rudo i moje iskustvo zajednički će dovesti do jednog dobrog rezultata, što će se čuti na novoj ploči. Inače, izlazim obično na techno partyje da malo gledam te DJ-e, da vidim koji su među njima dobri. Odem nekada i van Hrvatske na party. Tu u kafiću popijem pivo-dva, navečer prošećem do grada s prijateljima i to ti je to. Ostanem u autu slušati muziku da ne ometam susjede, pa mi žena uvijek govori da zašto tako kasno dolazim, haha? Dobio sam 800 kuna kazne zbog glasnog slušanja glazbe - netko me od susjeda prijavio.
Za ne tako puno vremena kći Ela će ti uči u opasne godine. Kako je misliš zaštiti od svih mogućih zla koja danas vrebaju mladu curu?
Dovoljno sam ja sam sebi zla u životu napravio da bi dozvolio da Ela prođe kroz bilo što od toga. Pogotovo što se tiče droge i alkohola. Evo, pun mi je auto letaka vezanih uz borbu protiv narkomanije - ostavljam to okolo po kafićima. Zanimljivo je da masu ljudi odbija to primiti po svojim kafićima, a unutra ima tako poučnih stvari za koje bi ja volio da sam ih mogao pročitati negdje u svojoj mladosti. Čak i za ovisnike unutra ima korisnih informacija, na primjer kako ne dobiti hepatitis, gdje nabaviti čiste igle. Mislim, ljudi kod nas ne znaju razmišljati: radnica u ljekarni ti ne želi prodati iglu koja je čista jer kao ?nećeš se ti mali drogirat?. Time neće ništa pametno napravit nego jedino da dečko dobije bolest jer će uzeti iglu od drugoga. Ušao sam u tu suradnju s doktorom Sakomanom i što da ti kažem - bolje je spriječiti nego liječiti. Dok je čovjek mlad treba ga upoznati sa opasnostima droge, a ne da ti se desi kao meni, da se ?skineš? u tridesetoj, kad si već stvarno na rubu.
Znači li to da ćeš biti strogi tata?
Ma moš mislit. Vidiš kako sam strog, sada sam joj morao dati 20 kuna za kakao. Ona je više stroga prema meni.
Što ona sluša od glazbe?
Ona ti stalno gleda MTV, a najviše voli Prodigy. Mrzi njemački rap, a vli američki. Voli techno i tako, ali još je uvijek u filmu Brad Pitta i tih faca.
Koliko ima alkohola i droge među našim glazbenicima?
Ne znam ti ja to najbolje. Oni to kriju od mene jer znaju da bih rekao, da ja nemam dlake na jeziku. A zapravo me baš briga, nisam ja pripadnik ?estrade?. I da znam, ne bih rekao jer me se ne tiče i ne želim ispasti cinkaroš. Čuj, ima ljudi koji su odani piću, narkoticima. Ljudi ne znaju gubit, a bavljenje glazbom ima uvijek svojih uspona i padova, ne može nitko stalno biti na vrhu.
Kako to da osnivaš svoju izdavačku etiketu?
Ka bi radio za Croatiu records morao bih raditi pjesmice, hitove po njihovoj uputi, morao bih se zajebavat, s njima pričat, a meni se više ne da nikoga od njih imati pred očima, a kamoli radit s njima. Također, morao bih prodat dvadeset tisuća kazeta i CD-ova, kao do sada, da bi moj postotak zarade bio koliko-toliko pristojan. Sada ako prodam ukupno pet tisuća nosača zvuka, što je ipak realna brojka za tip glazbe koji ću raditi, zarada mi je zbog toga što većina novca ide meni ista kao da sam prodao 100.000 kroz Croatiu records. Ispada da mi se više isplati raditi ono što najviše volim, čak i ako samo dio moje publike to prepozna.
Kada će se i gdje to moći poslušati u živo?
Obavezno će se moći već ovog ljeta. Međutim, to neće biti nekakva klasična disko-večer. Ići ćemo s tri gramofona, drum-mašinom, dva klavijaturista, jedna plesna skupina i ja. Bit će sigurno oko tri do četiri sata zabave, s tim da ću i stare stvari preraditi u tom stilu, upravo zbog tih živih nastupa.
Znači nećemo te više moći gledati po ljetnim festivalima?
Ne, ne, ma ni slučajno. Nemam ja što tamo tražiti.
Prije si ih ipak često obilazio?
Jesam. Zbog ovoga, zbog onoga, zbog nekih internih dogovora. Na primjer, da bih dobio besplatno studio za snimanje albuma, morao sam snimiti stvar Ništa kontra Splita, jer je direktor festivala bio vlasnik studija i tako. To, međutim, nije moja pjesma. Nije moja pjesma ni Plastika, ali sam je morao pjevat. Što je, tu je. Da bi opstao u poslu, moraš dat guze, samo što ja ne dajem guze kao manekeni, nego u prenesnom smislu.
Ti često surfaš Internetom i razmjenjuješ e-mailove. Koliko ti to pomaže u poslu?
Pomaže mi dosta u komunikaciji s ljudima koji me slušaju, a još će mi više pomagati kad ću izdati album za vlastitu etiketu, jer onda mislim dat napravit web stranice za tu moju firmu putem kojih će se album moći i kupiti. Znaš, neće to biti neki komercijalan album, pa ako još uz to uzmeš u obzir da trgovina u kojima se prodaje glazba ima jako malo, da ne možeš na njih baš naići za vrijeme šetnje gradom, mislim da prodaja preko weba nije loša ideja za taj projekt. A što se tiče e-maila, svi mi mogu pisati na adresu dino.dvornik@zg.tel.hr.
