Portal Deutsche Welle objavio je isrcpan vodič o sigirnosti na internetu u kojem donose savjete o tome kako na "mreži" ostati anoniman.
Kako na Internetu postajem vidljiv drugim korisnicima?
Načelno je svako kretanje po Internetu vidljivo svima koji imaju pristup serverima preko kojih se to odvija, slično kao što svaki poštar može čitati svaku dopisnicu. Brojni podaci mogu odati moj identitet, primjerice IP-adresa moga računala.
Ali, korisnike je danas često moguće prepoznati na temelju drugih podataka s računala kao što su plug-in preglednika, rezolucija monitora, veličina korištenih prozorčića, jezik, vrijeme. Sve to može i bez IP-adrese poput otiska prsta otkriti identitet korisnika s 98-postotnom vjerojatnošću.
Kako doći do stranica koje je neki režim blokirao?
Ranije su korišteni statički proxyji. Često su to bile samo jednostavne IP-adrese koje su dalje prenosile kretanje po Internetu. To je funkcioniralo dok to cenzori nisu uočili i dok nisu znali proxyje. U međuvremenu brojne države blokiraju sve nepoželjne proxyje.
Proxyji mogu biti korišteni i za skrivanje identiteta u odnosu na web-platformu. Može se primjerice koristiti Anonymouse.org ili slične platforme.
Kako napraviti tunel?
Nešto kompliciranije su virtualne privatne mreže (VPN). U tu svrhu se prema serveru načini kodirana veza, tzv. tunel, primjerice u nekoj drugoj zemlji. U tunel ne može nitko zavirivati. Uz pomoć VPN-a primjerice tvrtke omogućuju svojim zaposlenicima sigurnu vezu s internom mrežom tvrtke.
Isto tako se uz pomoć tunela može iz područja cenzure doći do slobodnog Interneta. Vlasti koje provode cenzuru mogu prepoznati da se radi o VPN-vezi i tko ju koristi. A VPN-veze su često i zabranjene. Zato je smišljen TOR.
Što je TOR?
TOR je kratica od "The Onion Router". Načinjen je poput luka, u slojevima. Sa serverom s kojega želim uzeti informacije nisam povezan najkraćom vezom, nego zaobilaznim putem, preko tzv. TOR-čvorišta
Svako od tih čvorišta stvara vlastiti kodirani sloj o mom korištenju preglednika tako da ga druga čvorišta ne mogu čitati. Tako surfanje po Internetu postaje vrlo sigurno.
Mogu li uz pomoć TOR-a doći do svih web-stranica?
Postoje specijalne TOR-webstranice s takozvanim onion-servisom. Takav servis nudi i Deutsche Welle.
Uz pomoć TOR-preglednika mogu doći do svih normalnih stranica na Internetu. Ali, vlasnik stranice ne može dobiti moju IP-adresu ili druge podatke jer ih TOR štiti.
Ne vidi se tko sam, ali se vidi što činim?
Cenzor može prepoznati kako izgleda protok informacija na Internetu, ali teško može iz toga nešto zaključiti. Pogotovo zato što je TOR dalje razvijen.
Radi izbjegavanja cenzure TOR je razvio takozvani "pluggable transport". On ponašanje na Internetu prikazuje potpuno drugačije. Ako netko primjerice surfa po web-stranicama, to se prikazuje kao video-konferencija, slanje elektroničke pošte ili nešto treće. Uz to se taj prikaz stalno mijenja. Zato je cenzorima teško pratiti tijek surfanja.
Mogu li cenzori nadmudriti "pluggable transport"?
Ako cenzor sumnja da se kod nekog "pluggable transporta" radi o TOR-u, mogu poslati vlastite sadržaje da bi vidjeli kako će server reagirati. Ako primijete da server šalje drukčije podatke o poslanom sadržaju, cenzori obično prekidaju tu vezu.
Kako iz zemlje u kojoj vlada cenzura doći do TOR-a?
Ljudi u zemljama s cenzurom trebaju tzv. bridges (mostove). Ti mostovi vode do poznatih ulaza u TOR-mrežu. Svaki korisnik TOR-a može staviti na raspolaganje takav most i svoje računalo pretvoriti u virtualno ulazno čvorište. Što više ljudi u zemljama sa slobodnim Internetom to učini, to više mogućnosti će imati ljudi u zemljama s cenzurom za ulazak u TOR-mrežu i zaobilaženje cenzure.
Kako ja kao laik mogu koristiti TOR?
To je vrlo jednostavno: na internetskoj stranici projekta TOR nalazi se aktualni TOR-preglednik baziran na Firefoxu. Ovisno o operativnom sustavu treba skinuti odgovarajući preglednik, instalirati ga i onda uz njegovu pomoć anonimno surfati.
Na što moram paziti ako živim u zemlji s cenzurom?
Važno je u TOR-pregledniku odabrati prave postavke, ako se želi zaobići cenzuru. Postavke su kod Firefoxa malo skrivene. Tamo postoji područje za TOR. Prilikom instalacije instalacijski program pita, živite li u zemlji s cenzurom. Ako se to potvrdi "pluggable transport" se automatski aktivira.
"Pluggable transport" se može dodati i u već instalirani TOR-preglednik. S njima se instaliraju i mostovi (bridges), a TOR-preglednik sam traži aktualne mostove. Postavke se nalaze tamo gdje su i postavke za "pluggable transport".
Kako mogu pomoći ljudima u zemljama sa cenzurom?
Tko živi u zemlji bez cenzure može prilikom instalacije TOR-preglednika odabrati da želi sam staviti na raspolaganje most (bridge). Možda će tako vlastito surfanje malo usporiti, ali kod današnjih brzina u razvijenim zemljama to se vjerojatno neće osjetiti.
Projekt "Snowflake" omogućuje još više mostova. Kako to funkcionira?
Snowflake je projekt kod kojega svi korisnici preglednika Chrome ili Firefox mogu ponuditi mostove i ako ne koriste TOR.
Time bi trebao biti povećan broj mostova koji stoje na raspolaganju. Jer, most postoji samo tako dugo dok čovjek surfa. Kad prestane surfati most se gasi kao pahuljica, otud i ime "Snowflake".
Ima li ograničenja ako surfam uz pomoć TOR-a?
Nekih pogodnosti se čovjek mora odreći. U standardnom obliku Java ne funkcionira, a kolačići se ne pohranjuju. To znači primjerice da preglednik ne pohranjuje zaporke niti nudi pomoć kod ispunjavanja formulara.
Kolika je opasnost da korisnika TOR-a režim uhvati?
Put do mosta (bridge) možda može biti identificiran. Obično cenzor u tom slučaju prekine vezu. Ali, postoji opasnost da vlasti nastave istragu protiv korisnika.
Kakva je razlika između Darkneta i TOR-a?
Darknet koristi TOR-protokol. Ali, Darknetu ne pripadaju svi koji koriste TOR. I Facebook, New York Times, BBC i Deutsche Welle koriste TOR.
TOR nije, dakle, mjesto za ilegalne aktivnosti nego protokol koji služi anonimiziranju u slučaju legitimne potrebe.
Ima li sigurnih messaging-programa?
Mnogi koriste WhatsApp koji pripada Facebooku. On je dospio na loš glas jer čita podatke o kontaktima korisnika, a ne zna se gdje ti podaci na kraju završavaju. Sigurnija je besplatna aplikacija Signal.
Njome se može ne samo sigurno chatati nego i telefonirati. A ima i desktop-verzija za PC.
Postoje li tražilice koje respektiraju privatnu sferu?
Postoje. Za razliku od Googlea ili Binga koji bilježe IP-adrese korisnika, pohranjuju ih i dalje obrađuju radi slanja reklama, tražilice kao DuckDuckGo ili Startpage to ne čine.
Što su Add-ons za preglednik?
To su programi koji mogu pomoći sigurnijem surfanju, primjerice tako što blokiraju kolačiće, trackere ili skripte kao što je Java. Takvi dodaci su uBlock Origin ili Privacy Badger. Instalira ih se u postavkama preglednika.
