Novo istraživanje ukopnog mjesta na poznatom nalazištu
neandertalaca u Francuskoj osnažilo je zaključke znanstvenika da
su se pećinski praljudi brinuli za starije članove
zajednice.
Istraživanja mjesta iz kojeg je iskopan kostur starijeg
neandertalskog muškarca, koji je jedva hodao i izgubio je sve
zube, pokazuju da je brižno pokopan.
Mjesto pokapanja u La Chapelle-aux-Saints otkriveno je 1908. i
sadržavalo je ostatke muškarca s deformacijama kralješnice.
Kasnije detaljnije analize toga mjesta i otkriće drugih mjesta
pokapanja u Europi pokazuju da su neandertalci pokazivali više
poštovanja i brige za članove zajednice nego što se
mislilo.
Znanstvenici su sada isključili mogućnost da je tlo u pećini
ispod muškarca koji je po neandertalskim mjerilima bio star, u
kasnim 30-im ili ranim 40-im godinama života, prirodna formacija
što znači da je morao biti pokopan.
Jama u kojoj su ležale njegove kosti od mekog je vapnenca i gline
a u prirodi se te formacije pronalaze u vodoravnim slojevima za
razliku od tla ispod njegovih kostiju u kojem su slojevi gotovo
okomiti što sugerira da su djelo ljudskih ruku.
Izvješće objavljeno u časopisu Proceedings of the National
Academy of Sciences temeljeno je na 13 godina istraživanja mjesta
ukopa u južnoj Francuskoj.
U blizini mjesta njegova ukopa pronađeni su ostatci još tri osobe
ali nije jasno jesu li dvoje djece i jedna odrasla osoba
rodbinski povezani s njim ili čak jesu li suvremenici pokopanog
muškarca starog 50 tisuća godina, kaže voditelj istraživanja
William Rendu iz francuskog nacionalnog centra za znanstvena
istraživanja (CNRS).
"Jama nema nikakva obilježja prirodnih formacija i ne odgovara
nikakvim prirodnim pojavama. Jedino preostalo objašnjenje je da
je ljudskog porijekla", kaže Rendu.
Tko je stari čovjek i dalje je nepoznato no znanstvenici vjeruju
da je morao biti važna osoba barem za skupinu neandertalaca s
kojom je živio.
S obzirom na to da nije imao upotrebljive zube, vjerojatno je da
su drugi za njega žvakali hranu. Njegov oštećeni desni kuk i
nekoliko prelomljenih i sraslih kralješaka pokazuju da se
vjerojatno nije mogao sam ni kretati, kaže Rendu.
"No mogao je dugo živjeti uz pomoć članova svoje skupine", kaže
Rendu.
"Ta skupina neandertalaca pokazivala je visoku razinu svijesti o
drugima", dodao je.
Istraživanja mjesta iz kojeg je iskopan kostur starijeg neandertalskog muškarca, koji je jedva hodao i izgubio je sve zube, pokazuju da je brižno pokopan.
