Zbog toga će splitski lokalni izbori definitivno biti jedni od zanimljivijih u zemlji. Već sada na mjesto gradonačelnika juriša devet kandidata, možda se pojavi još koji, a kandidacijskih lista za gradsko vijeće još je i više. Među njima je i splitski povjesničar dr. Dragan Markovina, koji je okupio skupinu istomišljenika koji se, za razliku od većine drugih stranačkih i nezavisnih lista, ne ustručavaju ideološki legitimirati, bez ikakve ograde smjestili su se na ljevici, smatrajući da je ideologija itekako važna i u lokalnoj politici.
Ako se ne javljam na telefon...
Dragan Markovina (32) rođen je u Mostaru, odrastao u Korčuli, a povijest je diplomirao u Zagrebu 2004. godine. Doktorirao je sedam godina kasnije na temu Dalmacija u mletačkim reformskim projektima 18. stoljeća. Danas radi kao docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu i priprema knjigu Doba kontrarevolucije: Povijest tuđmanizma 1989. - 1999. Stalni je kolumnist portala Tačno.net i redoviti suradnik časopisa Novi plamen, a objavljuje i u Novostima, H-alteru i Zarezu.
"Ako se ne javljam na telefon, to je pouzdan znak da skačem za balunom od picigina po plićaku Bačvica", kaže nam. Stoga je bilo i logično da smo s dr. Markovinom razgovarali baš na Bačvicama, njegovom omiljenom gradskom punktu. A otuda se vidi i kakav je Split danas.
Ljevica nije nestala među biračima, oni su uglavnom birali SDP, ali je nestala kao politički faktor. Mislim da se sada i dosta tih birača razočaralo jer SDP se od devedesetih naovamo boji vlastite sjene, stalno strahuje od poraza. Oni danas za europskom socijaldemokracijom kasne 20 godina, tek su stigli do ideje Trećeg puta, pomirbe socijalizma i kapitalizma, a zbog toga je izbore izgubio i Tony Blair i Gerhard Schröder. Jednostavno, kapitulirali su pred liberalnim kapitalizmom u ime privatizacije svega, koja se danas nameće kao spasonosno rješenje.
Grad impregniran devedesetima
Split je grad koji se uspio donekle maknuti od devedesetih, ali je još itekako impregniran njima. To je grad u kojemu je jedino pozitivno što se dogodilo u posljednjih dvadeset godina razvoj sveučilišta, makar dijelom na valu megalomanije Dragana Primorca, i to je grad koji je doživio svojevrsni turistički bum kao zamjenu za uništenu industriju. Što napraviti s tim gradom, ključno je pitanje. Mislim da se neke industrije moraju zadržati, a treba prekinuti i val primitivizma koji nas krasi posljednjih godina. Split mora biti otvoren, mediteranski, kozmopolitski grad, koji neće biti samo destinacija, nego i grad s pameću."
Što je onda Drugo lice Splita, kako ste nazvali svoju listu? Drugo lice Splita su ljudi kojih po meni ima jako puno, a koji su zgroženi atmosferom mržnje devedesetih i ništavilom dvijetisućitih, koje je kulminiralo s Kerumom, i naprosto su se povukli u svoje živote, nisu društveno aktivni i ne izlaze na izbore. Na neki način su digli ruke zadovoljavajući se lipim vrimenom i šetnjom po Rivi. Donekle ih razumijem, ali našom pojavom na izborima napokon imaju koga birati. Uvjeren sam da je to zapravo prvo lice, ili pravo lice Splita, ali ga se ne vidi i ne čuje dovoljno u javnosti.
Vi ste se jasno deklarirali ideološki, no što lista Drugo lice Splita nudi kao viziju grada? Prije nekoliko dana dovršili smo program i on je u tome dosta jasan. Industrija mora opstati u dijelu grada oko brodogradilišta, a grad mora vrlo ozbiljno komunicirati s udrugama civilnog društva koje se bave ljudskim pravima i socijalom. Treće, uvjereni smo da kulturna industrija, posebno filmska, može u grad privući dosta kapitala i ideja, te omogućiti posao mladim i kreativnim ljudima, ali i zaposliti radnike propalih tvrtki, poput Uzora, a da ne govorimo o privlačenju gostiju koji neće samo šetati gradom ližući sladoled. Na koncu, mogućnosti povezivanja sveučilišta s Europom i Mediteranom nisu dovoljno prepoznate ni na samom sveučilištu, a pogotovo u gradu.
Kako je došlo do kandidature za gradonačelnika
Tko su ljudi koji podržavaju listu i koji će uz Vas kao kandidata za gradonačelnika pokušati ući u gradsko vijeće? Uz mene, tu su dramska prvakinja Zoja Odak, sociolog Zoran Malenica, bivša saborska zastupnica Mira Ljubić Lorger, bivša gradska pročelnica kulture Tamara Visković, predsjednica udruge Domine Mirjana Kučer... Tu je i značajan dio ljudi koji nam daju podršku i koje ćemo navesti u kampanji, a zajedničko im je da su to ljudi koji su se u devedesetima istaknuli u borbi za ljudska prava, koji su se borili za slobodu medija i koji u ovom gradu nešto znače, barem publici kojoj se mi obraćamo.
U početku se govorilo da ćete ponuditi samo listu za gradsko vijeće, no ipak ste se odlučili kandidirati za gradonačelnika. Zašto ste se predomislili? Zaključio sam da nije pošteno ponuditi kandidate koji će samo djelovati kroz gradsko vijeće, a ne pokušati i kao izvršna vlast preuzeti odgovornost. No, prije svega, ne vidim zbog čega je ijedan od drugih ponuđenih kandidata kvalitetniji od ikoga s naše liste da bismo podržali njega ili nju.
Sama njegova zamisao da se kandidira bila motivirana privatnim pobudama, što se danas i vidi jer je jedino što je napravio obala pred njegovim nedovršenim Hiltonom. Split je obilježen padom svih vrijednosti, još uvijek ne znamo ni tko je s kim koalirao u gradskom vijeću. Pamtit ćemo i Kerumov pokušaj napada na Marjan, instaliranje Joška Svaguše u Hajduk, sve do famoznog govora na Rivi o urbanim Jugoslavenima. Bili vjernici ili ne, ali Sveti Duje je ipak simbol ovoga grada, a on je izbjegao proslavu i pio kavu u nekom kafiću. Izvrijeđao je i ponizio Split i Splićane, ali oni su to njegovim izborom zaslužili.Još je rano za prognoze, ali koliki postotak očekujete? Prilično sam siguran da možemo ući u vijeće. Koliko će to biti postotaka, ne znam. Oko nas se počeo okupljati jedan krug ljudi koji u posljednje vrijeme nisu glasali, a pripadaju ljevici, jedan dio ih je građanske orijentacije, ali su razočarani, a ima ih i koji su dosad bili redoviti glasači SDP-a. Ne mogu procijeniti koliko ih je, ali mislim da ih je dovoljno da uđemo u vijeće.
Split je u posljednje četiri godine, zbog rezultata prošlih izbora, postao neka vrsta vreće za udaranje za svakoga tko je to poželio. Kakvo je Vaše mišljenje o onome što je grad proživio i preživio u Kerumovom mandatu? Da se odmah izjasnim, mislim da je Split zaslužio to što mu se dogodilo jer je masovno izabrao Željka Keruma. Nije došao netko sa strane i nametnuo nam gradonačelnika, nego je on premoćno pobijedio, nije se tu radilo o jedan ili dva posto razlike. U tome su sudjelovali i oni koji nisu izašli na izbore jer su time indirektno dali podršku favoritu. Već je sama njegova zamisao da se kandidira bila motivirana privatnim pobudama, što se danas i vidi jer je jedino što je napravio obala pred njegovim nedovršenim Hiltonom.
Kerum je izvrijeđao i ponizio Split i Splićane
Split je obilježen padom svih vrijednosti, još uvijek ne znamo ni tko je s kim koalirao u gradskom vijeću. Pamtit ćemo i Kerumov pokušaj napada na Marjan, instaliranje Joška Svaguše u Hajduk, sve do famoznog govora na Rivi o urbanim Jugoslavenima. On nakon izbora nije čak poštivao činjenicu da je gradonačelnik, zanemarujući sve splitske užance i tradicije. Bili vjernici ili ne, ali Sveti Duje je ipak simbol ovoga grada, a on je izbjegao proslavu i pio kavu u nekom kafiću. Izvrijeđao je i ponizio Split i Splićane, ali oni su to njegovim izborom zaslužili.
Je li Split, prvo kroz Listu Velog mista, preko Željka Keruma, pa do don Ivana Grubišića, zapravo, rodonačelnik pomame za nezavisnim listama? Na sljedećim lokalnim izborima tih će lista biti nebrojeno. Vi ste među njima. Od devet kandidata za gradonačelnika ili gradonačelnicu, samo su tri stranačka – SDP-ov, HDZ-ov i HDSSD-ov. Svi drugi smo nezavisni. Split je uvijek bio avangarda u društvenim gibanjima, dobrim i lošim, pa je tako i s ovim. Ključni nedostatak nezavisnih lista je taj što najčešće nisu profilirane, osim nas koji smo se jasno idejno odredili. Ima među njima ljudi koji su mi simpatični, ali po čemu ćete ih razlikovati? Ja ne vidim neku suštinsku razliku u ponudi listi don Ivana, Marijane Puljak, Anđelke Visković, osim što osobno znam neke ljude.
Opasnost od rascjepkanosti glasova
Postoji li opasnost da se zbog tolikog broja nezavisnih lista glasovi rascjepkaju, pa da u gradskom vijeću, koje će sada porasti na 35 članova, imamo mnoštvo različitih struja koje će se teško dogovarati i dovoditi do blokade? Iako je društvo, osobito u Splitu, izrazito konfliktno i kontradiktorno, mislim da svaki dio tog društva mora biti zastupljen u gradskom vijeću. Mislim da je to pošteno na svaki način. Dosad su neki ljudi dobivali glasove nekih drugih koji nisu mislili kao oni, a onda su provodili nešto sasvim treće. Što se nas tiče, više smo puta naglasili: ne dolazi u obzir da s nekim idemo u otvorenu koaliciju, kao što ne dolazi u obzir – ako o nama bude ovisilo – da blokiramo rad gradskog vijeća. Imamo samo jedan uvjet – davat ćemo podršku ljudima koji su bliski ljevici. Mislim da takvih ima, tu je SDP i njegova koalicija, kakvi su takvi su, te eventualno ljudi oko don Ivana Grubišića, ali ovisi tko će od njih ući u vijeće. To je nevolja nezavisnih lista – ne znate koga ćete dobiti.
Dio ljudi na nezavisnim listama, a i Kerum je tako počeo, gura tezu da njih politika ne zanima, da nisu političari, da zastupaju treći put, da se neće miješati s prljavom politikom... Na to postoje samo dva odgovora. Ili je jako cinično, pa i uvredljivo prema zdravom razumu birača, ili ti ljudi stvarno ništa ne razumiju. Ne postoji način da izađeš na izbore, a da si apolitičan. Činjenica da se netko odlučio kandidirati i uložiti ogroman trud da ponudi nešto je čista politika. Mislim da već imamo problem s terorom te takozvane apolitičnosti jer ona, zapravo, na koncu znači pogodovanje aktualnom stanju stvari.
Ni u velikim strankama više nema ideologije
Zašto sve češće kandidati izbjegavaju jasno reći kojoj strani političkog spektra pripadaju? Uz zasićenje politikom i strankama, mislim da je najvažniji razlog taj što ljudi jednostavno ne znaju što ideologija znači. To je svjetonazor, skup načina razmišljanja o tome kako ćemo riješiti neki problem. Nema tu ničega vulgarnoga, ni lošega. Mislim da ni u velikim strankama više nema ideologije, to što se danas nominalno zovu ovako ili onako, više ne znači ništa. Sada svjedočimo teroru jedne ideologije liberalnog centra, bez obzira što oni misle da to nije ideologija, i to u svim pitanjima, od odnosa prema javnim prostorima, viziji budućnosti grada... Naša ideologija nije vulgarna ili marksističko-staljinistička, govorimo o tome što želimo od Splita. Nisam vidio da nitko od ovih drugih želi uređivanje javnih prostora prije svega. Slušamo o lancima hotela, o dolasku investitora, a što to sve znači? Samo privatni profit. Nitko ne priča o tome da javnost treba odlučivati o svojim prostorima, da nam je to posljednji vrijedan resurs i da se prema tome moramo odnositi kao komuna ili zajednica. To je ljevica. Mi smo se jasno profilirali kao netko tko brani javni prostor, i na Marjanu i na plažama.
Uzmimo danas najaktualniji primjer, istočnu obalu gradske luke. To mora biti dostupno javnosti, ali ne tako da će svatko smjeti doći popiti kavu u neki hotel. Svi koji sad tamo predlažu hotele, zaboravljaju da nismo budale jer već 23 godine slušamo istu priču. I gdje smo? Evo vam Sunčani Hvar, evo vam Primošten, Spaladium Arena... Kamo god je došao taj famozni investitor, sve je ostalo upropašteno. Živimo pod terorom ideje o investitorima kao spasiteljima.
Drugo lice Splita su ljudi kojih po meni ima jako puno, a koji su zgroženi atmosferom mržnje devedesetih i ništavilom dvijetisućitih, koje je kulminiralo s Kerumom, i naprosto su se povukli u svoje živote, nisu društveno aktivni i ne izlaze na izbore. Na neki način su digli ruke zadovoljavajući se lipim vrimenom i šetnjom po Rivi. Donekle ih razumijem, ali našom pojavom na izborima napokon imaju koga birati.
Svaki je investitor onoliko pohlepan koliko mu sustav dopusti
Ali zašto od loših iskustava praviti pravilo, ne možemo zato što smo se opekli sada puhati na baš svakog investitora? Dok god se korumpirani sustav u Hrvatskoj ne promijeni, teško će se promijeniti ta situacija. Svaki je investitor onoliko pohlepan koliko mu sustav dopusti, a naš je sustav, nažalost, potpuno izokrenut. U Splitu imamo klasičan primjer Spaladium Arene, a da ne govorimo o zagrebačkom slučaju Horvatinčića i Cvjetnog trga. Umjesto da grad napravi strategiju i kaže "mi na ovom prostoru želimo to i to, pa ako nemamo sredstava, raspisat ćemo natječaj kojim ćemo uvjetovati da uz to što će dobiti prostor, napravi dva vrtića, osnovnu školu ili neki drugi javni sadržaj", kod nas dođe poduzetnik i kaže "ovaj komad zemlje mi se sviđa, pa bih ja tu nešto napravio". To je potpuno izokrenuta logika funkcioniranja grada, koja predstavlja sveopći poraz. Ako se nastavi to što žele vođe svih stranaka u Splitu, pa evo, nažalost, i SDP, što će biti za 10, 15 ili 20 godina kad se sav slobodni prostor izgradi i ako, recimo, turizam padne? Više nećemo imati ni prostora ni novca. I gdje smo onda?
Ipak, za svaki napredak treba i novac. Kako ga namaknuti? Mislim da je preambiciozno očekivati neke velike zahvate, Split jednostavno nema sredstava za megalomaniju, ali može se naći novca za socijalne stvari, za kulturu, treba računati i na europske fondove koji se sad značajnije otvaraju, mogu se naći sredstva za koncertnu dvoranu ili filmsku industriju, uz pametno osmišljen projekt. Hoćemo li to iskoristiti, ovisi o sposobnosti i volji nadležnih.
U Splitu je dobrim dijelom u posljednja dva desetljeća u vlasti ili pri vlasti bio SDP, dakle socijaldemokracija, a Vi tvrdite da je ljevica u Splitu nestala. Ljevica nije nestala među biračima, oni su uglavnom birali SDP, ali je nestala kao politički faktor. Mislim da se sada i dosta tih birača razočaralo jer SDP se od devedesetih naovamo boji vlastite sjene, stalno strahuje od poraza. Oni danas za europskom socijaldemokracijom kasne 20 godina, tek su stigli do ideje Trećeg puta, pomirbe socijalizma i kapitalizma, a zbog toga je izbore izgubio i Tony Blair i Gerhard Schröder. Jednostavno, kapitulirali su pred liberalnim kapitalizmom u ime privatizacije svega, koja se danas nameće kao spasonosno rješenje.
To je uvreda dostojanstvu
Osim zbog Željka Keruma, Split je posljednjih godina u medijima najčešće prisutan i zbog igranja picigina po svakom vremenu. Vi ste pasionirani igrač picigina, zaljubljenik u Bačvice, kako na to gledate? To je najobičnija redikulizacija Splita, na koju su, nažalost, pristali i sami Splićani, naravno, ne svi, pa onda uživaju u tome da se vidi na televiziji kako smo mi "ludi". To je uvreda dostojanstvu, bez obzira što i ja igram picigin, to mi je zabava, hobi. Ne može se cijeli grad predstavljati kao grad jebivjetara koji ništa drugo ne rade nego svaki dan igraju picigin. S druge strane, picigin je i jedan od ključnih razloga zbog kojih nikad ne bih napustio Split.
Pokušajmo zamisliti da smo na predizbornom skupu i da birači žele čuti odgovore na – kako bi rekao Robert Knjaz – 'niz brzopoteznih pitanja'. Dakle, Riva. Mislim da je ovo nesretno rješenje, ali sad je to zadano, nećemo sada ponovo sve raskopati.
Istočna obala? Taj projekt je jako bitan za budućnost grada, ali nužno je strategijom definirati što želimo s njom. Mislim da to moraju biti javni prostori, a ne kockarnice, hoteli i neki novi AFCO, kao što nam sada nude. Netko je jednom davno sjajno smislio integraciju željezničkog, pomorskog i autobusnog prometa na jednom mjestu. Ti sadržaji tamo moraju ostati, ali bolje sređeni.
Gradska uprava? Glomazna je i definitivno joj je potrebna racionalizacija i otvorenost prema javnosti. U svom programu predlažemo veće povezivanje gradske uprave s mandatom izabrane vlasti. Dogodi se da gradonačelnici dođu i odu, a svi njihovi suradnici dobiju samo drugo radno mjesto i nastave raditi u upravi. To je i nepošteno i nepotrebno, sada ih je u Banovini već nekoliko stotina, a ništa ne funkcionira.
Hajduk? Ja sam vjerni gledatelj Hajduka, premda mi je bliži Split, i pogledam oko 90 posto utakmica u sezoni, pa razumijem njihove probleme. Mislim da je svojedobno trebalo poslušati Željka Jerkova, proglasiti stečaj i očistiti se dugova. Kad se već to nije napravilo, sviđa mi se ovaj hibrid Našeg Hajduka i gradskog vlasništva nad klubom, iako je pravno čudan. Apsolutno sam za ideju da navijači i zajednica upravljaju klubom, a ne da bude prodan nekome. Hajduk mora ostati klub Splita i cijele regije.
Sport? Osim privatnih pothvata, poput sestara Zaninović, Ivaniševića ili Blanke Vlašić, sport je potonuo. Izgubili smo jake lige u kolektivnim sportovima kakve smo imali u bivšoj Jugoslaviji, a u međuvremenu se sport pretvorio u cijeloj Europi u neki ultrakapitalizam. Rješenje je u nekoj poluamaterizaciji sporta i u smanjenju očekivanja.
Split kao znanstveni i sveučilišni centar? Split je konačno razvio sve komponente sveučilišta koje ranije nije imao, i to je jedna od rijetkih dobrih stvari koje su se dogodile u posljednjih 20 godina. No, Split se još uvijek nije osvijestio, i tih više od 20 tisuća studenata i nekoliko tisuća profesora i članova njihovih obitelji u realnom životu osim protokola nema velikih kontakata s gradom.
Split kao turistički grad? Još uvijek lebdimo između dobrih mogućnosti i užasa koji se može dogoditi. Ako budemo forsirali kruzerski turizam, izgradnju megahotela, koncesije na plažama i slično, to će uništiti Split. Trebamo iskoristiti potencijal mladih, kulturnih turista kakvih ovdje po Bačvicama viđam skoro cijelu godinu, koji žele upoznati život, grad, ljude i kulturu. Ako njih uspijemo motivirati da nam postanu redoviti gosti, nešto ćemo dobiti. Predlažemo osnivanje Muzeja 21. stoljeća, pa da ljudi dobiju neku priču o Splitu koja nije ograničena na Palaču, suvenirčić i nekoliko rečenica koje će čuti od vodiča.
Revitalizacija gradske jezgre? Jedan od načina je promjena načina upravljanja parkirnim prostorima, jer da bismo oživjeli jezgru, moramo imati besplatan parking čitavu izvansezonu, bez obzira koliko to značilo za gradski proračun. Danas svi idu u trgovačke centre, besplatno se parkiraju, a dobiju i neke sadržaje. Treba nam i promjena načina naplate komunalnih naknada korisnicima poslovnih prostora u jezgri, čime se bavi i radna grupa koja radi na planu gospodarenja povijesnom jezgrom.
Spomenici? Kompromisno rješenje od prije par godina s jednim, navodno, lijevim, pa jednim, navodno, desnim, i onda dobijemo plan o par desetaka spomenika, klasičan je cirkus. Osim toga, spomenici figurativne plastike kakvi se sad žele postavljati su potpuno anakroni u 21. stoljeću. Treće, mislim da ne bi trebalo doći u obzir da Split postavi spomenik Franji Tuđmanu, to bi bila uvreda svakom čovjeku koji je propatio u ovom gradu, svakoj firmi koja je nestala, ali i svakome tko ovaj grad voli.
Odnos prema prošlosti? Službeni Split mrzi samoga sebe u posljednjih 100 godina. Najočitiji su primjer imena ulica i štandarac (jarbol za zastavu, op. aut.) na Pjaci, na kojem su uklesani ključni povijesni datumi kako ih vidi službeni Split. Tu su razumljivo Dioklecijanova palača kao rođenje grada, Toma Arhiđakon, Splitski statut, pa onda ništa do pobjede narodnjaka na izborima, i onda opet ništa sve do pobjede Franje Tuđmana. A između ta dva događaja Split je postao ozbiljan grad, izgradio se, definirao se urbano. Da ne govorimo o socijalističkom razdoblju. Između ta dva datuma grad je dva puta okupiran, dva puta su ga oslobodili domaći ljudi, a to nitko u službenom Splitu ne spominje, kao što nema spomena ni najvećih gradonačelnika koje je ovaj grad imao, Antonija Bajamontija i Ive Tartaglie, s kojima se od novijih možda može mjeriti jedino Jakša Miličić.
Plaže? One su nam najvredniji gradski prostor, osim, naravno, Dioklecijanove palače. Nevjerojatno je da grad ove veličine ima ovoliko čistog mora i ovoliko dostupnih plaža, od Žnjana do Marjana. Mislim da županija definitivno mora dati gradu upravljanje plažama, a da grad to ne smije davati dalje u koncesije, nego sve moraju postati gradske plaže. O njima mora brinuti gradska tvrtka, ali uz više javno dostupnih prostora i sadržaja umjesto komercijalnih. Posebno bih istaknuo Bačvice, još jedan dokaz loših iskustava s takozvanim investitorima je i obnova kupališne zgrade koja je lijep objekt, sad u većinskom vlasništvu Konstruktora. Osim "kapunjere" društva Picigin od 15 kvadrata, sve ostalo ima samo ugostiteljsku namjenu.
Marjan? Inicijativa za Marjan izdala je Kodeks koji je ponudila svim kandidatima za gradonačelnika, i potpisujem ga od prve do 25. točke. Oko Marjana ima različitih interesa, uključujući i vlasnike zemljišta, ali Marjanu treba apsolutna zaštita i zabrana svake gradnje unutar park-šume, osim one koja je namijenjena zaštiti park-šume. Treba hitno riješiti i problem zoološkog vrta, koji je nehuman i zapušten.
