Epilog subotnjeg "derbija" Dinama i Hajduka je jedna uništena egzistencija, osakaćeni mladi život policajca kojemu je spaljeno oko, jedva preživjeli navijač koji je dobio metak u prsa, mnogobrojni buboci i masnice, polupani stadion, zapaljeni automobili i motori, strah i divljanje koje se valjalo ulicama Zagreba.
Vrijeme je da se kaže dosta, da se sve koji su u ovo uključeni natjera da huliganizmu stanu na kraj. I nije važno tko je kriv – huligani u redovima BBB-a i ostalih navijačkih skupina, „revna“ policija, klubovi, sportski savezi, politika, školstvo i društvo u cjelini. Jer krivi su svi. Engleska se svojedobno suočavala s istim problemima i riješila ih je. Kako? Kombinacijom represije, edukacije i novčanih ulaganja, ali uz silni interes da se nasilje zaustavi. Interes države da smanji troškove policije, ljudske i materijalne gubitke, da ukloni nesigurnost i huliganizam s ulica svojih gradova, ali i interes klubova da im na utakmice dolaze obiteljski ljudi s djecom.
Umjesto da derbi bude prilika da djedovi vode unuke na utakmicu, u Hrvatskoj oni postaju trenutak da stanovnici kvartova uz stadione tjeraju djecu u kuće.
Nogomet je posljednjih godina postao spektakl, a u tom spektaklu koji proizvodi ogroman novac i navijači su njegov neizostavni dio. No, ritualno, odnosno karnevalsko nasilje na tribinama preraslo je u ekstremno, otvoreno nasilje koje se prelilo i izvan tribina.
Zbog svega toga cilj nam je upozoriti na opasnost od grupa huligana na tribinama naših stadiona čije nasilno ponašanje više nema nikakve veze s igrom, odnosno s događanjima na samom nogometnom terenu. Ne radi se tu više o ritualnom navijačkom nasilju, već o grupi huligana kojima je primarno samo nasilje zbog nasilja.
