Splitski inspektori Službe kriminaliteta droga uhitili su i za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama kazneno prijavili Tončija Vrkića iz Splita, osuđenog za ratni zločin u Lori početkom devedesetih, javlja Slobodna Dalmacija.
"15. rujna 2022. godine 62-godišnjak je dragovoljno iz prostorije koju koristi na području Splita, predao 104 grama droge heroin i jednu digitalnu vagu za precizno mjerenje. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama 62-godišnjak je uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku", prenijela je vijest splitske policije Slobodna koja podsjeća čitatelje da je isti čovjek uhićen i 2015.
I tada je bila riječ o heroinu, doduše, o manjoj količini, ali su tada pronašli i kupca. Vrkić je široj javnosti postao poznat u postupcima "Lora 1 i 2" u kojima mu se sudilo kao zamjeniku zapovjednika vojno istražnog centra Lora zbog ratnog zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima, te je bio pravomoćno osuđen na ukupno 10 godina zatvora.
Sada Vrkić ima problema sa sumnjičenjem iz domene kriminaliteta droga. U petak je priveden na ispitivanje kod dežurne zamjenice ODO-a, a ona je Vrkića pustila da se u daljnjem postupku brani sa slobode.
Slobodna prenosi da je obrazloženje to što policija navodno nije pronašla i uhitila niti jednog Vrkićevog kupca. Slobodna, međutim, primjećuje da se u slučajevima kad policija uhiti nekog dilera sa više od sto grama heroina i s vagom, običava sucu istrage predložiti određivanje istražnog zatvora.
Vrkića javnost poznaje kao okrivljenoga iz procesa za mučenja ratnih zarobljenika i splitskih civila u vojnom zatvoru u Lori. Pripadnici 72. bojne Vojne policije HV-a bili su optuženi za to da su od ožujka do rujna 1992. godine bez ikakve pravne osnove držali veći broj civila, uglavnom srpske etničke pripadnosti, ali ne isključivo, sumnjičeći ih da su "neprijateljski djelovali u RH".
Bila je riječ o Tomislavu Duiću kao zapovjedniku, o Tončiju Vrkiću kao njegovom zamjeniku, zatim o pripadnicima interventne grupe Miljenku Bajiću, Josipu Bikiću i Davoru Baniću, a osim njih sudilo se još i tadašnjim stražarima u Lori Emiliju Bunguru, Anti Gudiću i Anđelku Botiću.
Ponižavali su ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, a takvo je iživljavanje dovelo do smrti Gojka Bulovića i Nenada Kneževića, dakle, civila.
U predmetu "Lora 2" teretilo ih se da su s drugim osobama koje su nesmetano dolazile u zatvor u Lori, zlostavljali 37 zatočenih ratnih zarobljenika tako da su ih svakodnevno premlaćivali nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, priključivali ih na struju, odvodili na lažna strijeljanja, prisiljavali na bludne radnje, da kleče i da laju kao psi...
Od tih mučenja umrla su trojica ratnih zarobljenika: Bojan Vesović, Dušan Jelić i Vlado Savić, dok su drugi pretrpjeli ozljede raznih težina i psihičke posljedice.
Svi osuđeni iz Lore, pa tako i Vrkić, našli su se i pod izuzetnim financijskim pritiskom nakon što je država protiv njih pokrenula desetke regresnih tužbi kako bi naplatila milijunske svote koje su dosuđene kao odšteta obiteljima njihovih žrtava.
Tako je 2017. godine sud pravomoćno odlučio da Vrkić, Bikić, Banić, Gudić i Botić moraju solidarno platiti državi više od milijun kuna sa zateznim kamatama i to zbog usmrćenja Gojka Bulovića. To je bila samo jedna od takvih odluka.
U tom je slučaju Vrkić u žalbi tvrdio da se presuda o naknadi temelji isključivo na presudi splitskog Županijskog suda u slučaju "Lora", a ne na materijalnim dokazima i iskazima svjedoka te je napomenuo da ga se tako ponižava kao dragovoljca Domovinskog rata koji je više puta odlikovan i koji je obolio od teškog oblika PTSP-a.
Kazao je još i da on u vrijeme kad je preminuo Bulović uopće nije bio u Lori već u vojarni Dračevac i da je u Loru stigao tek kad su mu javili da imaju čovjeka u nesvijesti. Istaknuo je i da nije kriv za njegovu smrt te da se nada pronalasku odgovornog za Bulovićevu smrt.
