Okrivljenom D. P. na teret se stavlja da je od 14. veljače do 7. travnja 2008. u Vodicama, kao vlasnik i odgovorna osoba tvrtke iz Vodica, s umaškom tvrtkom dogovorio kupnju 46 tegljača šećera ukupne vrijednosti 7,3 milijuna kuna. Tvrtki iz Umaga rekao je da će preuzetu robu platiti u roku od 30 do 90 dana iako to nije namjeravao učiniti, a za robu je jamčio osobnom imovinom.
Kao sredstvo osiguranja plaćanja predao je tri bjanko zadužnice na ukupan iznos od tri milijuna kuna. Problem je u tome što je D. P. bio svjestan da se društvo iz Umaga neće moći naplatiti jer na žiro-računu njegove tvrtke nije bilo dovoljno novca. Nakon što je u više navrata preuzeo naručeni šećer, prodao ga je, a oštećenom poduzeću nije podmirio dug niti se ono moglo naplatiti slanjem bjanko zadužnica na naplatu zbog trajne blokade njegova žiro-računa. Umaško se poduzeće nije moglo naplatiti ni iz njegove osobne imovine jer u svom vlasništvu nije imao nikakvih nekretnina. Time je ostvario nepripadnu materijalnu korist veću od sedam milijuna kuna.
Htio naplatiti nepostojeće dugove
Ujedno ga se tereti da je između siječnja i 2. lipnja 2009. u Vodicama, kao vlasnik i odgovorna osoba trgovačkog društva iz Vodica, ovlašten za rukovođenje radom društva i potpisivanje dokumentacije platnog prometa, sastavio ispravu "salda konti kupaca" u kojoj je lažno prikazano da u tvrtkama iz Pule, Šibenika, Zaprešića, Sibinja, Splita, Zagreba, Varaždina te obrtima iz Kanfanara ima nepodmirenih potraživanja od ukupno pet milijuna kuna iako ih nije imao, a s dva društva od navedenih nikada nije ni poslovao.
Spornu je ispravu upotrijebio u stečajnom postupku otvorenom nad društvom iz Vodica 2. lipnja 2009. radi prijavljivanja potraživanja od navodnih dužnika, a uništio je sve originalne račune.
