Ni on sam niti njegova dotadašnja agencija zbog potencijalnog sukoba interesa suprotnog pravilima FIFA-e, nisu mogli zastupati Dinamo. No, kao član Uprave i izvršni dopredsjednik Dinama, Mamić je vodio glavnu riječ prilikom kupovine ili prodaje igrača. Stoga Dinamo za većinu obavljenih transfera nije HNS-u prijavljivao ikakve posrednike. Unatoč tomu, piše Jutarnji list, Dinamo je u proteklih desetak godina isplatio na ime usluga za posredovanje pri transferima nogometaša više desetaka milijuna kuna.
Novac se slijevao na račune off-shore tvrtki
Te isplate, odnosno provizije za posredovanje u iznosu od čak 85 milijuna kuna, jedna su od točaka optužnice koju je nedavno podigao USKOK, a uskoro će je razmatrati Županijski sud u Osijeku. Iz podataka na kojiam se temelji optužba proizlazi da su se provizije koje je Dinamo isplaćivao off-shore kompanijama diljem svijeta gotovo posve slijevale na račune tvrtki pod kontrolom članova obitelji Mamić i s njima povezanih osoba, ponajprije Marija Mamića.
Na temelju izuzete dokumentacije, iskaza sudionika transfera i samih okrivljenika USKOK smatra da Mario Mamić niti osobe iz većine off-shore tvrtki koje su dobile provizije, zapravo nisu ni sudjelovali u transferima, već da je sam Mamić većinom zastupao klub.
Jutarnji list piše da je USKOK uspio probiti zamršenu mrežu poslovanja niza off-shore tvrtki u inozemstvu te slijediti trag novca isplaćenog s računa Dinama do te mjere da je pojedinim optuženicima pripisao vrlo precizne iznose inkriminirane ilegalne zarade koji su sjeli na privatne račune okrivljenika ili na račune off-shore kompanija.
Konkretno, Zdravko Mamić - 698.826,57 eura; direktor Dinama Damir Vrbanović - 188.307,47 eura; Mario Mamić - 7,127.767.68 eura, 500.000 funti i 200.000 američkih dolara; Sandro Stipančić 885.251,84 eura; Igor Krota 95.424,18 eura; Zoran Mamić 258.821,90 eura te Zdravko i Mario Mamić zajedno 1,103.451,39 eura.
Kompanije registrirane u poreznim oazama
USKOK je rekonstruirao kako se odvijao cijeli taj proces. U vrijeme transfera pojedinih igrača, Dinamo je sklapao ugovore o posredovanju s određenim tvrtkama iz inozemstva, s kojima bi za te usluge dogovarao plaćanje provizije, mahom od deset posto vrijednosti transfera. Radilo se o off shore kompanijama registriranima u Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Hong Kongu, Belizeu... Ugovore je u ime Dinama mahom potpisivao Damir Vrbanović, a isplate bi kasnije uglavnom odobravao Zdravko Mamić. Istražitelji su detektirali da se većina tih tvrtki može dovesti u vezu sa Sandrom Stipančićem i Igorom Krotom.
No, kada je USKOK i formalno otvorio istragu, zahvaljujući podacima dobivenim putem međunarodne pravne pomoći ispostavilo se da s off-shore kompanijama njima nisu povezani samo Stipančić i Krota nego i ostali okrivljenici, najčešće kao ovlašteni po računima tih tvrtki. Jedna od tih bila je Real Sport Management Limited registrirana u Londonu, a po čijem je računu bio ovlašten Mario Mamić.
Dinamo je toj tvrtki 2006. platio 200.000 eura provizije za transfer Ettoa u Dinamo. Potom je pola milijuna eura Dinamo platio proviziju istoj tvrtki za dovođenje Mathiasa Chaga u klub te još pola milijuna za dovođenje Carlosa Santosa de Jesúsa. Za posredovanje u dovođenju Davora Vugrinca 2006. Dinamo je tvrtki u Londonu platio 600.000 eura, isto koliko i za preuzimanje igračkih prava Igora Bišćana 2007. godine. Još je na račun Real Sport Managementa Dinamo platio 295.000 eura provizije za posredovanje u transferu Nikole Pokrivača u AS Monaco 2008. godine te pola milijuna eura za prava igrača Francka Guele.
Prelijevali su se milijuni eura
Ukupno je Dinamo toj tvrtki platio oko 3,2 milijuna eura kojima je raspolagao Mario Mamić. Istražitelji su potom rekonstruirali i daljnje tijekove novca s tog računa utvrdivši da je sin Mamić u gotovini podigao 42.000 eura, 50.000 eura prebacio na privatni Vrbanovićev račun, oko milijun eura transferirao za plaćanje na račune raznih pravnih i fizičkih osoba, a 1,8 milijuna eura prebacio na račun tvrtke Prestige Services Group Limited po čijem su računu bili ovlašteni on i njegov otac. Od tih 1,8 milijuna eura, milijun su podigli u gotovini, a 698.000 eura prebacili na privatni račun Zdravka Mamića. Ostatak je prebačen na račune inozemnih tvrtki pod kontrolom Marija Mamića i Sandra Stipančića, a manji iznos dobio je i Zoran Mamić.
Jutarnji list piše dalje da je prema podacima dobivenima od švicarskih vlasti, Mamić junior stvarni vlasnik i voditelj poslovanja tamošnje tvrtke Rasport Management AG. Mario Mamić to je poricao u svojoj obrani rekavši da je tek 2012. postao konzultant te tvrtke. I njoj je Dinamo isplatio niz provizija: 300.000 eura za transfer Marija Mandžukića i Ivice Vrdoljaka 2007. iz NK Zagreba u Dinamo, 200.000 eura za dovođenje Boška Balaban 2007. iz Cluba Brugge, 100.000 eura za dovođenje Georga Kocha u Dinamo te 900.000 funti za transfer Eduarda da Silve.
S prethodno spomenutom tvrtkom u Londonu Dinamo je sklopio ugovor isto dana 2008. godine kada je obavljen transfer Luke Modrića u Tottenham, i to na iznos od deset posto od vrijednosti transfera, a kasnije je Dinamo isplatio temeljem tog ugovora i više od 2 milijuna eura. No, spomenuta tvrtka registrirana je tek tridesetak dana nakon sklapanja ugovora. Od uplaćenih sredstava iz Dinama, Mario Mamić je 364.000 eura podigao u gotovini, 294.000 eura prebacio na svoj privatni račun, 38.000 eura uplatio je na Vrbanovićev račun, a 243.000 eura Zoranu Mamiću. Nešto manje od pola milijuna eura prebacio je na tvrtke Play Pro Limited i Aznavur Management Inc. a od preostalog iznosa kupio je automobil.
Iza 'malih' posrednika stajao Mamić junior
U slučaju transfera Dejana Lovrena u Lyon početkom 2010. godine, 900.000 eura Dinamo je platio tvrtki Wang Corporation Limited u Hong Kongu, s čijeg je računa suoptuženi Krota dio proslijedio off-shore tvrtkama pod kontrolom Marija Mamića, a dio na račune tvrtki pod kontrolom njega, Krote i Stipančića. Budući da je u pregovorima o tom transferu navodno sudjelovao Mario Mamić, ali nije imao licencu za Francusku, formalno je angažiran Paul Dominique Bollendorf iz švicarske tvrtke OneGoal Limited. On je za posredničke usluge od Lyona dobio 1,2 milijuna eura provizije. Od tog iznosa za sebe je zadržao samo 50.000 eura, a ostatak prebacio na račune tvrtki za koje je bio ovlašten Mario Mamić. Od ovih provizija plaćene su i usluge - 400.000 eura - koje je u pregovorima s Lyonom pružio Miroslav Blažević, sin Miroslava Ćire Blaževića.
U transferu Tina Jedvaja 2013. u Romu također se pojavljuje tvrtka OneGoal Paula Bollendorfa, a već nakon uplate prve rate od 300.000 eura, on prosljeđuje 270.000 eura na račun tvrtke DigiSport Limiteda u Dubaiju čiji je vlasnik Nikky Arthur Vuksan, a stvarni voditelj, kako tvrdi USKOK - Mario Mamić. Na sličan način išle su i isplate provizija za, primjerice, transfer Mandžukića u WfL Wolfsburg (750.000 eura) i Ognjena Vukojevića u Dinamo Kijev (500.000 eura). Optužnica obuhvaća i proviziju od 1,2 milijuna eura tvrtki Crescendo Sports Limited ta posredovanje u transferu Vedrana Ćorluke u Manchester City 2007. godine.
