Dugotrajna dehidracija, urinarna sepsa, zatajenje bubrega i upala pluća dijagnoza je s kojom je jedna korisnica doma za umirovljenike sredinom prošle godine primljena na odjel intenzivne njege KBC-a Rebro.
Iz iste je bolnice, primjerice, krajem siječnja otpušten 91-godišnjak kojemu su liječnici i medicinsko osoblje zaliječili višestruke dekubitalne rane, a sredinom ožujka pacijentica stara 92 godine, također iz domskog smještaja, koja je u bolnici završila s teškom urinarnom infekcijom.
Rodbina ovih nemoćnih ljudi je ogorčena, jer su u ustanovama kojima su povjerili svoje najbliže jamčili visoku kvalitetu usluge, visoke standarde njege i 24-satnu skrb o korisnicima doma, piše Novi list.
"Evo što se mojoj teti dogodilo: doživjela je moždani udar u 86. godini, primljena na bolničko liječenje, stanje je stabilizirano i ostvarena je mala, ali učestala komunikacija. Morala je iz bolnice van, te smo bili prisiljeni naći profesionalni smještaj. Nakon kratke potrage, odlučili smo se za privatni dom koji se činio urednim, a tvrdili su nam da imaju iskustva s nepokretnim pacijentima i ulijevali povjerenje. Prvih je par dana tetin oporavak obećavao, međutim uskoro je sve manje komunicirala, sve je manje jela... sumnje u omamljivanje sedativima nisu nas, na žalost, potakle na akciju. Nakon tri tjedna, zbog dehidracije prebačena je na odjel intenzivne njege na KBC Rebro, s dijagnozom dugotrajne dehidracije, urinarne sepse, zatajenja bubrega i upale pluća. Bolničko nam je osoblje, koje se svaki dan bavi teškim slučajevima, reklo kako ovako težak primjer nebrige već dugo nisu vidjeli", požalila se na jednom od internetskih foruma, koji su prepuni zabrinjavajućih priča o uvjetima u domovima za starije, nećakinja nesretne žene koja je unatoč naporima liječnika ubrzo umrla.
Slučaj je bolnica prijavila Ministarstvu zdravstva, s nepoznatim ishodom. Prema podacima Uprave za socijalnu skrb Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, tijekom 2010. godine građani su podnijeli ukupno 52 prigovora na uvjete smještaja u domovima za starije osobe, što čini trećinu svih pritužbi ovom uredu. Posljedica je bila zatvaranje triju domova.
Inspektori Uprave za socijalnu skrb proveli su lani 36 inspekcijskih nadzora nad domovima za starije i nemoćne osobe, nadzorom nije utvrđena nebriga i zapuštanje starijih osoba, osim u dva doma kojima je zabranjen rad. Zbog nepravilnosti u radu zatvoren je i jedan obiteljski dom.
'Strašno je gledati isušene starce'
Bolnice su obvezne izvijestiti nadležne inspekcije o slučajevima koji upućuju na nebrigu i zapuštenost starijih i nemoćnih osoba.
"Strašno je gledati isušene starce s dekubitusom koje dovedu na oživljavanje, pa ih vrate natrag u dom. Rodbina najčešće ne želi prijaviti takav slučaj jer nemaju drugu opciju smještaja, a boje se kako će se osoblje doma odnositi prema članu njihove obitelji ako ih prijave. Ni bolničko osoblje ne želi se time baviti", kaže jedan djelatnik bolnice koji se u to i osobno uvjerio.
Dok iskustva iz bolnica zvuče dramatično, voditeljica Centra za gerontologiju pri Zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, prim. dr. Spomenka Tomek-Roksandić tvrdi kako je, realno gledano, u većini domova kvaliteta skrbi o starijima na primjerenoj razini. Ističe kako u Hrvatskoj nemamo dovoljno domova za starije, niti dovoljno gerijatrijskih postelja u bolnicama, zbog čega vlada crno tržište, pa bi , kaže Tomek-Roksandić , trebalo pojačati inspekcijski nadzor.
Vezani članci:
arti-201009140270006 arti-201102030171006
