Pirotehničar iz Osijeka, Goran Vekić, poginuo je u eksploziji u Jemenu gdje je radio na razminiravanju. Kako izvještava Dnevnik, njegova obitelj još uvijek čeka službenu potvrdu njegova identiteta i ne zna kada bi njegov tijelo trebalo biti vraćeno u Hrvatsku.
Zbog male mirovine u Hrvatskoj, Goran je otišao raditi u Jemen u svibnju prošle godine. Iz tvrtke u kojoj je radio javili su obitelji o nesretnoj vijesti, no iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova još uvijek nisu dali službeni odgovor.
Radio je kao pirotehničar 16 godina
"U nedjelju u 14 sati su nam javili samo da je moj suprug poginuo. Kasnije smo saznali da se to dogodilo rano ujutro oko pet sati. Što se dogodilo i kako se dogodilo, ne znamo. Javili su nam iz tvrtke u kojoj radi. Službeno se još ništa ne zna o tome što se dogodilo.
Bio je za Božić kod kuće i u Jemen se vratio 7. siječnja. Na tom poslu je od svibnja prošle godine. Zadnji put smo se čuli u subotu navečer, išao je ranije spavati jer se morao ranije ustati u nedjelju.
On taj posao radi 16 godina. On je taj posao želio raditi, volio ga je raditi i znao ga je raditi. Bio je, što bi se reklo, 'profesor' za taj posao. Imao je sve licence koje je mogao imati: vodič pasa, voditelj skupine, voditelj radilišta. Sve što je mogao, učio je za taj posao", ispričala je Goranova supruga Adrijana Vekić.
Ostala sam s četvero djece i neotplaćenim kreditom
Adrijana je rekla da nisu bili spremni na Goranov tragičan kraj, iako je 16 godina radio posao pirotehničara, pa je svaki njegov dolazak s posla bio upitan.
"Nismo se nadali da će se ovo dogoditi, ali eto. Posao je opasan, ali čovjek se navikne živjeti s tim. Bili smo protiv toga da ide u Jemen, ali situacija je došla takva da je on, na neki način, morao otići van da bi mi svi ovdje imali nešto", rekla je Adrijana koja je sad ostala sama sa četvero djece i stambenim kreditom koji treba otplaćivati.
Premala mirovina
Budući da je nakon 16 godina razminiranja ostvario pravo na mirovinu od tek 3000 kuna, kako bi prehranio djecu i mogao otplatiti kredit bio je primoran naći posao izvan Hrvatske.
"On je nakon 16 godina razminiranja Hrvatske, kad je predao zahtjev za mirovinu, dobio izračun od 3000 kuna. To je bila kap koja je prelila čašu. Pored kredita za kuću i četvero djece u školi bilo je jasno da nema opstanka i da on mora otići van. Zato je otišao", rekla je Adrijana koja više ne radi. 15 godina je radila u Billi, no morala je dati otkaz zbog velikih problema s nogom.
"Kod kuće sam s djecom. Sad im moram biti i mama i tata, njega više nema. Moramo nastaviti s lijepim sjećanjem na njega", rekla je Adrijana.
Pirotehničari na zadnjem mjestu
Najstarija kćer poginulog pirotehničara, Gorana Vekić, poručila je političarima da manje pričaju, a više djeluju.
"Našim političarima i svima iz tog reda želim reći da, umjesto da se međusobno nadmeću za, navodno, bolju Hrvatsku, bilo bi bolje da se bore za one koji rade stvarno nešto za Hrvatsku. Djela, a ne riječi. Jer, bez obzira na to što je to moj otac, nama njega nitko neće vratiti, ali ima još ljudi koji su u tom poslu izgubili život i još jako puno ljudi koji taj posao rade.
"Svi ti ljudi jednako tako imaju djecu kao što je i on imao nas. Nadam se da će vidjeti malo kakva je situacija s njima jer su pirotehničari svima na zadnjem mjestu. Ljudi ni ne znaju kakav je taj posao, a nakon svakog rata pirotehničari čiste teren od mina", rekla je Gorana.
