"Za deset godina vidim svijet u kojem su ljudi cijenjeni prema onome što jesu, po svojim vrijednostima. U takvom svijetu vidim sebe. Vidim svijet u kojem nema korupcije, laži i krađa. Svijet u kojem je radost i smijeh. Svijet u kojem pučke kuhinje ostaju bez posla, a bolesnici imaju dovoljno lijekova.
Vidim svijet u kojem vodim za ruku svoju djecu koja hodaju uzdignute glave neopterećena ovom našom civilizacijom. Vidim sebe s čovjekom koji će me voljeti, cijeniti i poštovati, čovjeka s kojim ću imati obitelj i naše carstvo”, citati su to iz zadaće Laure Stellio, 22-godišnje Zagrepčanke koja je preminula u stravičnoj prometnoj nesreći koja se u četvrtak navečer dogodila na zagrebačkoj Ilici.
>> VIDEO FOTO Teška prometna nesreća u Ilici: U sudaru poginule dvije žene, troje ozlijeđeno
Laura je te riječi napisala u zadaći iz Kolegija Uvod u komunikologiju iz 2015. u kojoj se tražilo da napiše projekciju svog života za 10 godina.
Zadaću je pisala kod jedne profesorice na privatnom zagrebačkom veleučilištu Vern, koja je podijelila citate u objavi na Facebooku koju je potom obrisala.
Njen esej prenosimo u nastavku:
"Deset godina za nekoga je puno za nekoga malo vremena. Kažu da nas vrijeme određuje, da ono teče i mi tečemo s njim. Što će svatko od nas napraviti za deset godina, određuje naš život. Posebno kad si u dobi od devetnaest godina kao ja. U ovom dijelu života biramo profesiju koja će isto tako odrediti smjer našega života. Deset godina je za mene puno vremena, više od pola moga života. Nadam se da ću svoje vrijeme dobro iskoristiti. Nastojat ću završiti svoje školovanje i napredovati u struci.
Sad kada se školujem i kada sam izabrala svoje buduće zanimanje usredotočena sam na svoje obaveze i učenje. Zamišljam da u periodu od deset godina ostvarim sve što sam zamislila. Koliko je to ostvarivo ne dvojim. Uvijek sam znala što želim. Znam što hoću, a imam volje i snagu za sve to. Želim ostvariti svoje snove.
Mislim da čovjek koji ne sanja i nema svoje ciljeve, ne živi. On
samo preživljava i čeka da to isto vrijeme prođe. Čovjek koji
sanja svoje snove, živi. On se bori za svoje ciljeve i daje
cijelog sebe. Uspjeh i ostvarivanje sna mora doći na ovaj ili
onaj način.
Sve u životu je prolazno. Mi provodimo nas život u iščekivanju.
Čekamo da odrastemo, da završimo škole, stvorimo svoje obitelji i
na koncu da iza sebe ostavimo lijepe uspomene na koje ćemo s
osmijehom gledati. Uspomene koje bismo rado ponovili.
Za deset godina vidim svijet u kojem su ljudi cijenjeni prema onome što jesu, po svojim vrijednostima. U takvom svijetu vidim sebe. Vidim svijet u kojem nema korupcije, laži i krađa. Svijet u kojem je radost i smijeh. Svijet u kojem pučke kuhinje ostaju bez posla, a bolesnici imaju dovoljno lijekova. Vidim svijet u kojem vodim za ruku svoju djecu koja hodaju uzdignute glave neopterećena ovom našom civilizacijom. Vidim sebe s čovjekom koji će me voljeti, cijeniti i poštovati, čovjeka s kojim ću imati obitelj i naše carstvo
Vidim svijet bez rata, bombi, terora i straha. U tom svijetu gledam sebe kako uživam sa svojom obitelji u svom domu i u svom poslu.
Svatko će reći da je to idealistički pristup životu i svijetu, u najmanju ruku ‘utopija’.
Ja kažem zašto ne? Ja sam kap u oceanu, a ocean čini puno kapi.
Ja sam mlada, a mladi su tu da mijenjaju svijet i svijest. Mi smo tu da mijenjamo stanje.
Za deset godina željela bi stajati ispred slabih i nemoćnih, onih koji pate i povrijeđenih. Govoriti u njihovo ime, željela bi biti glas obespravljenih, onih koji traže pravdu za sebe i druge. Moje misli su uvijek bile s onima koji se sami ne mogu obraniti.
Znam da ću na tom polju najviše napraviti i nadam se da će mi se pružiti prilika da radim ono što volim i želim.
Odgovore na sva pitanja koja donosi budućnost nismo u stanju predvidjeti, možemo ih samo zamišljati, željeti. Sve ovisi o našoj sposobnosti da iskoristimo vrijeme na najbolji mogući način te da ostvarimo zamišljeno i željeno.
Budućnost je riječ koja nosi nadu i neizvjesnost. Koračam u budućnost i vjerujem u ispunjenje svih svojih snova. Smatram da će moj život biti dobar ako u svemu nađem ljepotu i radost, ako mu dam smisao i ako nađem kompromis između idealnog i mogućeg.
Život je umjetnost, ali ga treba znati živjeti …"
