Nakon tragične nesreće na đurđevačkoj obilaznici u kojoj su u nedjelju ujutro poginula dva mladića, a šestero ljudi je ozlijeđeno, na autoportalu se oglasio i prometni stručnjak Željko Marušić koji smatra da upravo ta nesreća drastično pokazuje da je nedavno pooštravanje sankcija za teške prekršaje, koliko god je kratkoročno 20-ak posto smanjilo pogibeljnost cestovnog prometa, nedovoljna mjera za bitno povećanje sigurnosti na našim cestama.
Marušićev komentar, pod nazivom '7 pouka jutrošnje prometne tragedije' prenosimo u cijelosti:
Nevezivanje pojasa: Jedan od najvećih problema u prometu
Premda su dvije osobe poginule u automobilu konstruiranom prije četvrt stoljeća, zbog toga što je ono tada bilo jedno od najsigurnijih u klasi, a drugo je vozilo i po današnjim mjerilima visoke pasivne sigurnosti, a ipak je šest osoba teško ozlijeđeno, ukazuje na nevezivanje sigurnosnim pojasom više osoba. Izvjesno je 'frajersko' lažno vezivanje na prednjim sjedalima (iza leđa ili ubacivanjem lažnog umetka, koji utišava signal) i klasično nevezivanje straga, što je jedan od najvećih problema hrvatskog cestovnog prometa.
To je prvi veliki problem na koji ukazuje jutrošnja prometna tragedija.
Drugi je nevjerojatna činjenica, apsurd, da se na nova, sigurna vozila plaćaju višestruka davanja, uključujući trošarinu i dodatni godišnji porez, kojih su stara vozila, 'lijesovi na kotačima', oslobođeni!
Da je barem jedno vozilo imalo sustav autonomnog kočenja, koje uključuje upozorenje napuštanja trake, nesreća, izvjesno, ne bi bila tragična, a da su njime bila opremljena oba, vjerojatne se ne bi ni dogodila. A i ako bi se dogodila, visoka pasivna sigurnost vozila spriječila bi teže ozljeđivanje. I kad bi se slijed događaja mogao vratiti te da se državu zapita na financijski bonus pri kupnji vozila, koja će spasiti živote u ovoj nesreće, odgovor bi, slikovito, bio: Neee..., platite ili poginite!
Blago tretiranje brutalnih prekoračenja brzine
Treći je problem nelogična i štetna kombinacija zakonodavstveno-policijskog blagog tretiranja brutalnih, pogibeljnih prekoračenja brzine, čak i nakon nedavnog pooštrenja.
Brze prometnice, a koje nisu autoceste, poput obilaznica Đurđevca ili Bjelovara, najpogibeljnije su. No ovaj slučaj, prometno-tehnički sličan s vožnjom u 'slučaju Turudić', ukazuje na apsurdno, neodgovorno i po nacionalne interese štetno blago tretiranje brzinskih prekoračenja na hrvatskim cestama.
Zamislimo da policija u Kanadi, Švicarskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u..., na prometnici s ograničenjem 80 km/h (50 mph) zatekne vozilo koje juri 132,5 km/h (82,4 mph). Prvo, ako bi vozač ignorirao jasni svjetlosni signal 'Policija - slijedite nas' (kojeg normalna, nealkoholizirana, nedrogirana... osoba ne može ne vidjeti) da slijedi policijsko vozilo i nakon što skrene odnosno zaustavi se, u svrhu zaustavljanja i procesuiranja vozila u prekršaju te nastavio vožnju, drugi bi policijski postupak bio daleko energičniji, time i učinkovitiji, nego u 'slučaju Turudić'.
U Kanadi bi, sasvim izvjesno, uključivao blokiranje vozila, a u SAD-u, usto, policijski bi službenici možda zauzeli sigurnosni položaj, izvadili vatreno oružje i vozaču prvo naredili da pokaže otvorene dlanove. Za takav brutalni prometni prekršaj, sa značajkama obijesne vožnje, u svim navedenim državama propisana je izravna zatvorska kazna, dugotrajno oduzimanje vozačke dozvole, zapljena vozila i kazna i do 50.000 kn. Nešto blaže, ali vrlo oštro je u ostalim pravno uređenim zemljama svijeta.
U Kanadi su te sankcije određene za prekoračenje brzine veće od 50 km/h, pri općem ograničenju od 100 km/h (na njihovim autocestama). Jasno je da je isto, pri ograničenju od 80 km/h, dvostruko teži prekršaj, kao što bi toliko prekoračenje brzine veće od 50 km/h, u pješačkoj zoni bilo deseterostruko teži prekršaj
A kako je u Hrvatskoj? Toliko blago i benevolentno prema najtežim prekršiteljima, da je nestručno i neodgovorno prema prometnoj i općoj sigurnosti, višestruko štetno.
Tolerancije mjerenja brzine u mnogim razvijenim zemljama nema
Analizirajmo samo stupnjeve zakonodavnog i policijskog pogodovanja teškim prometnim prekršiteljima na 'slučaju Turudić' i kakve su potom posljedice na ponašanje vozača zatečenog u brutalnom prekoračenju brzine. Prvo, članak 54. izvan naselja ne predviđa kaznu za prekoračenje brzine do 10 km/h. Pa kakvo je to onda ograničenje od 80 km/h, ako se smije voziti 90?! Nelogično da ne može biti nelogičnije, usto neodgovorno i štetno.
Drugo, tolerancija policijskog mjerenja je 10 posto od izmjerene brzine (dakle tolerira se 11 posto veća brzina od ograničene). Ovo je već ozbiljan problem i trebalo bi ga rješavati već na prvoj sjednici sabora. Danas, 2019. godine, za razliku od cestovne prometne situacije s kraja 19. i početka 20. stoljeća, raspoloživa tehnologija, kakvu koriste presretači na bjelovarskoj obilaznici, omogućava preciznost mjerenja s greškom manjom od 0,5 posto.
Zbog toga tolerancije mjerenja u mnogim razvijenim zemljama, počevši od Slovenije, nema! Kad sam policijskog službenika u Kanadi pitao za toleranciju mjerenja brzine u prometu, u čudu me pogledao i odgovorio: 'Kakva tolerancija, pa mi to izmjerimo!'
U Hrvatskoj važećom policijskom procedurom, temeljenom na zakonu (!), brzina od 132,5 km/h postaje 119,25 km/h te se teškog prekršitelja praktički nagrađuje, jer se teški prekršaj po čl. 54. st. 2, s kaznom do 15.000 kn prekvalificira u prekršaj po čl. 54. st. 3 gdje je kazna 2000 kn.
U prekršaju kojeg je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, početkom godine, za bjelovarskoj obilaznici, po starim odredbama kazna je bila 1000 kn. Za plaćanje na licu mjesta 500 kn! Ni to, u konkretnom slučaju nije bilo dovoljno, pa je konkretnom vozaču pritom oprošten još teži prekršaj, po čl. 32. st. 1.
Koliko se isplatila oprostivost i benevolentnost zakonodavstvenog i policijskog sustava prema vozaču u konkretnom prometnom slučaju, pokazali su kasniji postupci i 'zahvalnost' i ‘korektnost’ konkretnog vozača prema pravosudnom i policijskom sustavu RH.
Navodimo paralelu jutrošnje prometne tragedije sa sramotnim, skandaloznim slučajem na bjelovarskoj obilaznici početkom godine, jer smo već ukazivali da njegov sadašnji rasplet može negativno utjecati na ponašanje vozača u sličnim prometnim situacijama, poput jutrošnje na obilaznici Đurđevca, svjesnih da se olako mogu kršiti prometni propisi, ismijavati pravosuđe.
Nužne su sljedeće mjere:
1. Na nova vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost po Euro-NCAP testu trošarinu i godišnji porez smanjiti za 50 posto, a ako usto imaju sustav autonomnog kočenja, ukinuti.
2. Ukinuti toleranciju policijskog mjerenja od 10 km/h za brzine do 100 km/h i 10 posto za više te umjesto tolerancije 10/10 uvesti 3/3.
3. Kaznu za nevezivanje sigurnosnim pojasom (članak 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) povećati s 1000 na 3000 kn.
4. Redefinirati članak 54. da se postojeće sankcije prebace u niže razrede brzina, te bi sadašnja kazna za prekoračenje brzine od 10 do 30 km/h trebala biti od 0 do 10 km/h, što se sada ne sankcionira.
5. Redefinirati i pooštriti sankcioniranje na ignoriranje obveze postupanja prema znakovima i naredbama policijskih službenika, da već prvi takav slučaj bude sankcioniran oduzimanjem vozačke dozvole, ne tek drugi!
6. Na sve opasne dionice i raskrižja postaviti radarske kamere, kao najučinkovitiju mjeru discipliniranja neodgovornih vozača te povećanje učinkovitosti kontrola uz rasterećenje policije i štednju resursa, koji se trebaju usmjeriti u nepokrivene dionice.
7. Unaprijediti zakonodavstveno-pravosudnu proceduru, kako bi se spriječile zloporabe kojima se izbjegava procesuiranje, odnosno kažnjavanje.
