U masovnoj pucnjavi koja se dogodila u utorak, 24. svibnja, u osnovnoj školi Robb u teksaškom gradiću Uvaldeu, ubijeno je 19 učenika i dvoje odraslih. Napadač Salvador Ramos imao je samo 18-godina te je i sam umro od policijskog metka.
Ubojica je živio u Uvaldeu, gradiću oko 130 kilometara udaljenom od San Antonija, gdje je pohađao i srednju školu. U travnju je dao otkaz u lokalnom Wendy'su, američkom lancu restorana brze hrane, gdje je radio godinu dana. Prije samog masakra upucao je i svoju baku. Motiv još uvijek nije poznat, no sam mladić davao je različite "znakove".
Primjerice, na svom Instagramu je u nekoliko navrata podijelio fotografije oružja, a netom prije samog zločina nepoznatu je djevojku označio na Instagram Storyju na kojem se nalazila fotografija oružja. Rekao joj je kako treba biti sretna zbog toga što joj je rekao te da ima malu tajnu. Ramos inače dolazi iz siromašne obitelji te je kao takav često znao biti meta vršnjačkog nasilja.
Što je 18-godišnjeg mladića ponukalo na ovakav zločin? Je li u pitanju narcisoidna priroda? Neka želja za premoći u vlastitoj nemoći? Zbog čega se odlučio na školu, a ne na trgovački centar ili neko drugo mjesto gdje se okuplja velik broj ljudi? Bira li ubojica profile ljudi kojima će "nagovijestiti" ubojstvo? Kakve će posljedice ovaj slučaj ostaviti na učenike i djelatnike same škole? Odgovore na ta i brojna druga pitanja dao nam je Krešimir Prijatelj, asistent na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru.
Efekt online disinhibicije
Na samom početku zanimalo nas je zbog čega je Salvador Ramos prije samih ubojstava na svojim društvenim mrežama dijelio fotografije oružja.
"Mladi u današnje vrijeme sve više vremena provode u digitalnom okruženju, a nerijetko igraju nasilne videoigre i upuštaju u one aktivnosti u koje ne bi 'licem u lice' što nazivamo efektom online disinhibicije. Osim toga, za adolescente je karakterističan i egocentrizam, naime, adolescenti postaju više okupirani sami sobom i samosvjesni, uvjereni u to da su njihova iskustva jedinstvena u svijetu. Uz to, kod adolescenata može biti izražen i 'fenomen izmišljene publike' što se očituje u uvjerenju da ih se neprestano promatra i evaluira, naročito u online okruženju", govori nam Krešimir Prijatelj.
Podsjetimo, Ramosovi profili na društvenim mrežama deaktivirani su netom nakon što je policija objavila njegov identitet, ali novinari su prije same deaktivacije profila uspjeli doći do tri fotografije koje je ubojica objavio na svom Instagram profilu. Na dvije od tri fotografije - nalazilo se oružje.
Netom prije samog ubojstva na Instagram profilu podijelilo je i fotografiju oružja na kojoj je označio potpuno nepoznatu djevojku. Tim je činom dao naslutiti sam napad, no ona to u tom trenutku, dakako nije mogla znati.
U privatnoj poruci napisao joj je: "Imam malu tajnu. Želim ti reći. Budi zahvalna što sam te tagirao", na što mu je ona odgovorila: "To je strašno. Jedva te poznajem, a ti me označuješ na slici s nekim oružjem".
Zanimalo nas je - zbog čega se Ramos odlučio javiti potpuno nepoznatoj djevojci. Je li ona izabrana sasvim slučajno ili iza njenog odabira postoji neki razlog. Što ona trenutno osjeća i kroz što trenutno prolazi, pokušao nam je objasniti Prijatelj.
"Djevojka kojoj je počinitelj pisao prije ubojstva može osjećati čitav niz neugodnih osjećaja, ali i biti neposredno traumatizirana zbog čitave medijske pokrivenosti i detaljiziranja ovog slučaja, što je dodatan otežavajući faktor u kontekstu nemogućnosti da se sakrije od brojnih upita medija ili pak vršnjaka", govori.
Podsjetimo, prije nego što se Ramos uputio u školu, ustrijelio je svoju baku.
No, Ramos nije jedini. Upravitelj policije Uvaldea izvijestio je kako je ovo najkrvaviji zločin u povijesti teksaških škola u posljednjih 56 godina te "tek" peti po redu po broju žrtava. Nikolas Cruz, Charles Whitman, Adam Lanza, Seung-Hoi Cho ubili su više od 90 osoba, a ranili više od 100 ljudi. Svima je zajedničko to što su bili na pragu dvadesetih ili u ranim dvadesetima te činjenica da su prije masovnog pokolja prvo ubili bliske članove obitelji: majku, suprugu ili baku. Također, neke je ustrijelila policija, neki su završili u doživotnom zatvoru, a neki su digli ruku na sebe.
Masakr u Teksasu
'Teško je razumjeti što je bilo u mladićevoj glavi'
Psiholog Prijatelj tvrdi kako je iznimno teško prognozirati bi li Ramos presudio sebi da policija nije došla i ustrijelila ga. Također, govori kako je jednako teško shvatiti što se u konkretnom trenutku događalo u njegovoj glavi.
"Teško je razumjeti što je bilo u mladićevoj glavi i uopće je nezahvalno ulaziti u konkretan slučaj. Međutim, istraživanja ukazuju kako mladi počinitelji uglavnom imaju teškoće u kognitivnom i emocionalnom razvoju te probleme u ponašanju prisutne u ranom djetinjstvu, pokazuju znakove antisocijalnog ponašanja, kao na primjer ranu pojavu agresivnosti. Pokazalo se kako izrazito važnu ulogu u objašnjavanju delinkventnog i kažnjivog ponašanja ima okolina u kojoj dijete odrasta. Naime, u obiteljima gdje su adolescenti počinitelji nekog kaznenog djela češće postoji visok stupanj konflikta među roditeljima, ali i unutar obitelji, kao i poremećaji privrženosti, ali i iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu. S druge strane, mladi počinitelji mogu se češće povezivati s drugim vršnjacima koji iskazuju neki oblik delinkventnog ili sličnog ponašanja, a nerijetko bivaju i odbačenima od strane drugih mladih", govori Prijatelj te dodaje da svakako postoji određen rizik da bi moguće nastavio svoj čin dok ga se ne zaustavi.
'Najgore je okretati glavu od ovakvih slučajeva i govoriti da se to događa 'tamo negdje'
Prijatelj upozorava kako ne treba misliti da je ovaj tragičan slučaj nešto što se događa u dalekoj Americi, već da pažnju treba usmjeriti na prevenciju i dodatne mjere zaštite i u našim školama.
"Ono što smatram da bi trebao biti imperativ je zabrana unošenja svih oblika oružja u škole i temeljitija provjera na ulazima. Strože kontrole omogućile bi bolju zaštitu djece, ali i zaposlenika i bitno smanjile ovakve tragične slučajeve. Premda nam se mnogima u Hrvatskoj SAD doima kao druga stvarnost, htio bih naglasiti kako se mladi sve više umrežavaju i nije nemoguće da se ovakvi ili njima slični događaji neće dogoditi i u našoj neposrednoj okolini, ne smatram da treba dizati paniku ili dodatno uznemiravati ljude, već da je najgore okretati glavu od ovakvih slučajeva i govoriti da se to događa 'tamo negdje', a pritom ne razmišljati o prevenciji i dodatnim mjerama zaštite i u našim školama. U dobi od osam, 10 i 15 godina ima malo promjena u ukupnom postotku djece koja pokazuju neke oblike antisocijalnog ponašanja. No, nakon 15. godine taj se postotak bitno povećava, kao što se povećava i broj težih delikata. Zbog toga bi bilo vrlo korisno uvesti dodatne napore u rano identificiranje adolescenata s nekim oblicima antisocijalnog ponašanja na početku srednjoškolskog obrazovanja ili čak pri završetku osnovne škole", ističe.
Kako smo već spomenuli, Ramos je bio i žrtva vršnjačkog nasilja na račun njegova slabog imovinskog stanja.
"Svjedočimo zabrinjavajućem porastu masovnih ubojstava u školama u SAD-u unazad desetak godina. U određenom broju slučaja kao motiv se spominje osveta, upravo zbog čega se počinitelj i odluči izvršiti takav čin tamo gdje je trpio neki oblik nasilja (npr. verbalno, fizičko, elektroničko zlostavljanje) od strane vršnjaka, a nitko od odraslih ga od te izloženosti nije blagovremeno zaštitio, zbog čega može doći do nakupljanja neugodnih osjećaja i frustracije koja rezultira ovako agresivnim i tragičnim činom", kazuje psiholog.
Ono što je sigurno, što i sam Prijatelj potvrđuje jest činjenica da će učenicima škole u kojoj se krvoproliće dogodilo trebati puno vremena da se oporave, s obzirom na to da je riječ o traumatskom događaju izazvanom namjernim ljudskim djelovanjem.
"U takvim situacijama potrebno je sa svim uključenima provesti krizne psihološke intervencije te omogućiti besplatno psihološko savjetovanje u slučaju perzistirajućih posljedica. Također, bilo bi dobro raditi na jačanju osjećaja otpornosti zajednice, ali i uvesti dodatne mjere zaštite u same škole kako bi se cijeli kolektiv osjećao sigurnije u narednom periodu."
Krešimir Prijatelj zaključuje kako se ubojstva djece i mladih moraju moći spriječiti, a u prevenciji možemo djelovati svi mi pojedinci tako što nećemo pasivno okretati glavu od onih događaja koji bi mogli biti ugrožavajući za dijete te preuzeti odgovornost i pravovremeno reagirati na svaki oblik nasilja nad i među djecom.
"Aktivnom prevencijom i ulaganjem dodatnih resursa i kapaciteta u psihosocijalnu podršku djeci potencijalno bi se moglo u korijenu sasjeći ovako tragične događaje", govori za kraj.
