Nekoć viđenija novinarka HRT-a Dijana Čuljak nakon ponovljenog suđenja u aferi Core media opet je nepravomoćno proglašena krivom, doznaje portal Telegram, te joj je sud odredio jednu godinu i tri mjeseca zatvora, od čega bi, ako se presudu pravomoćno potvrdi, sedam mjeseci trebala provesti u zatvoru, a preostalih osam mjeseci odnosilo bi se na uvjetnu kaznu s rokom kušnje od tri godine.
Riječ je o novoj nepravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu, piše Telegram, koji podsjeća i na aktualne poslovne aktivnosti Čuljak. U studenom je RTL objavio da je ministar obrane Mario Banožić angažirao privatnu tvrtku u vlasništvu Čuljak kako bi ojačao komunikacije MORH-a, premda ministarstvo ima i glasnogovornicu i savjetnicu za medije.
Čuljak je sa svojim bivšim poslovnim i bračnim partnerom Vladimirom Šelabajem Sellierom i još troje suradnika nepravomoćno osuđena zbog nezakonitog izvlačenja gotovo 30 milijuna kuna iz Core medije i Media spota.
Iz te dvije medijske tvrtke, koje su Čuljak i Šelebaj svojevremeno vodili, sud je sada utvrdio da su isisavali novac od 2005. do 2008. Kazne koje su dobili na ponovljenom suđenju, u kaznenom dijelu skoro su iste kao i na prvom suđenju, ali su značajno veći dosuđeni iznosi koji bi im se imali oduzeti ako ova presuda postane pravomoćna.
Prema prvoj presudi Šelebaju je trebalo biti oduzeto 4,5 milijuna kuna, a Dijani Čuljak 1,6 milijuna kuna. Sada je sud utvrdio da Šelebaj, osim ovih 4,5 milijuna kuna, mora vratiti državi i gotovo 6,6 milijuna kuna koji predstavljaju nezakonitu imovinsku korist što ju je stekao. I Dijani Čuljak oduzima se gotovo 6,6 milijuna kuna. Šelebaj je kao kaznu dobio dvije godine zatvora: godinu bezuvjetnog, te još godinu uvjetno na tri godine.
Dijana Čuljak dobila je ukupno godinu i tri mjeseca zatvora. Od toga bi sedam mjeseci trebala doista provesti u zatvoru, a ostatak od osam mjeseci pretvoren je u uvjetnu kaznu, s rokom kušnje od tri godine. Njihovi suradnici Vlado Bućan, Igor Šumaković i Tonček Mandić dobili su uvjetne kazne.
U vrijeme kada je počela ova afera, Dijana Čuljak je još bila urednica i voditeljica na HRT-u. Prema nepravomoćnoj presudi, sa svojim tadašnjim suprugom Vladimirom Šelebajem Sellierom u ljeto 2004. dogovorila je da će osnovati Core mediju, tvrtku za produkciju televizijskog programa. Ona je bila tajni vlasnik kako ne bi bio otkriveno da je u sukobu interesa kao djelatnica nacionalne TV kuće.
Prema ugovoru koje su istražitelji pronašli, ona i suprug dijelili su 50:50 dobit Core medije. Kasnije su još, također kao tajni suvlasnici, osnovali i tvrtku Media spot. U njoj su, stoji u presudi, imali dvije trećine poslovnih udjela.
U iduće tri godine Core mediji i Media spotu stizale su razne fakture za koje su, tvrdi sud, Šelebaj i Čuljak vlasnicima tvrtki plaćali proviziju. Oni koji su im poslali račun dobili bi, stoji u presudi, pet do sedam posto provizije od isplaćenog iznosa.
Tonček Mandić koji je bio direktor u Core mediji sve je račune uredno zaprimao i po Šelebajevom nalogu plaćao. U presudi se navodi kako se radilo o fiktivnim fakturama izdanima za usluge koje nikada nisu obavljene.
Početkom 2007. s moćnim supružnicima povezao se i Vlado Bućan koji je osnovao novu tvrtku što je trebala poslužiti za izvlačenje novca. On je to priznao na sudu i tijekom prvog i tijekom drugog suđenja.
"Novac s računa te fikus-tvrtke podizao sam preko posrednika. Prema Šelebajevoj uputi, za proviziju od pet posto davao sam ga Igoru Šumakoviću, a pretpostavljam da ga je on predavao Šelebaju. Posredniku koji mi je pomagao u podizanju novca dao sam najmanje 200.000 kuna, a meni je ostalo oko 450.000 kuna", prenio je Telegram da je u svojoj obrani kazao Bućan. Od Šumakovića je čuo da je "Dijana Čuljak bila mozak cijele operacije".
“Šumaković mi je rekao da Šelebaj nije baš za televiziju i kako nema pojma, iz čega sam zaključio da netko mora stajati iza toga, te da je to vjerojatno Čuljak”, objašnjavao je Bućan koji prema novoj nepravomoćnoj presudi mora vratiti državi oko 480 tisuća kuna, budući da ih je zaradio na nezakonit način. Mandić i Šumanković nisu ostvarili nezakonitu zaradu.
I Šelabaj i Čuljak od početka ove afere negirali su krivnju. Čuljak je objašnjavala kako nije znala da potpisuje bilo što nezakonito, jer je, tvrdila je, imala bezrezervno povjerenje u Šelebaja. Njezin odvjetnik čak je izjavljivao da ju je Šelebaj obmanuo da bude vlasnica Core medije.
I sam Šelebaj svaljivao je krivnju na druge, od Hloverke Novak Srzić do Marija Cikaća, još jednog pokajnika u ovoj aferi koji je u međuvremenu preminuo. Prozivao je čak i nekadašnjeg ravnatelja policije Olivera Grbića s kojim je Dijana Čuljak nakon razvoda bila u vezi. Okrivio ga je za orkestrirani progon.
Objašnjavao je zatim da on kao kao "poduzetnik iz industrijskog sektora" nije mnogo znao o proizvodnji televizijskih emisija i ugovaranjima tzv. vanjske produkcije. Ipak i nakon ponovljenog suđenja proglašen je krivim.
Što se tiče angažmana Čuljak za MORH, ona je s ministarstvom surađivala preko svoje privatne tvrtke Adepto media d.o.o. Angažirana je, kako su potvrdili iz MORH-a, od veljače do lipnja 2021. za podizanje razine komunikacijskih sposobnosti i znanja u Samostalnoj službi za odnose s javnošću i izdavaštvo. Za to je dobila 19.008 kuna bez PDV-a.
Telegram navodi da MORH nikada nije odgovorio na njihov upit zašto je odabrana baš firma Dijane Čuljak i kako je ta javna nabava provedena. I nekadašnji ministar Josip Aladrović angažirao je tvrtku Dijane Čuljak. Njegovo ministarstvo platilo joj je 23.760,00 kn. Što je točno za njih radila, nikada nije potvrđeno.
