Obrazlažući presudu sutkinja Ivana Čalić kazala je da ni tijekom ponovljenog postupka nije dokazano da je Martinović odgovoran za zločin, jer je u prilog optužnici govorio samo jedan svjedok – Đino Zekan. "Prema vlastitom priznanju Zekan je bio na mjestu događaja. No, njegov je iskaz kontaminiran jer ga je promijenio na samoj raspravi, a u prilog mu ne ide ni nalaz vještaka", kazala je sutkinja.
Nepouzdan svjedok
Vještak je, naime, zaključio da Zekan boluje od PTSP-a, depresije do razine psihotičnosti te da ima "odmak od realiteta". Sud je stoga i u ranijem postupku zauzeo stav da su Zekanovi iskazi, u kojima je isprva teretio Martinovića da bi kasnije govorio da su to od njega iznudile hrvatske tajne službe i policija, upitni s obzirom na njegovo psihičko stanje.
Štela tvrdio da je žrtva "terora hrvatskih vlasti"
Martinović, koji se nije pojavio na izricanju presude, je od početka tvrdio da je nevin, a ponavljanje suđenja i pritvaranje nazivao je "terorom hrvatskih vlasti". Njega je zagrebački Županijski sud još 1998. nepravomoćno osudio za ubojstvo Jasmine Đukić u Mostaru, no Vrhovni je sud pet dana prije njegova izručenja Haškome sudu u kolovozu 1999. ukinuo presudu zbog postupovnih propusta.
Martinović je potom u Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994. a nakon odslužene dvije trećine kazne u siječnju 2012. je izašao iz talijanskog zatvora. Dva mjeseca kasnije uhićen je i ponovno pritvoren zbog ubojstva u Mostaru, a u srpnju iste godine je počelo ponovljeno suđenje u kojemu je tužiteljstvo ublažilo optužbu pa ga je teretilo za tzv. obično ubojstvo, a ne kao prije da je zločin počinio iz koristoljublja, to jest da je Jasminu Đukić ubio kako bi se domogao njezina stana i prodao ga.
Transkripti i svjedoci iz Ureda predsjednika Tuđmana
U prvom ponovljenom suđenju Martinović se branio i transkriptima razgovora pokojnog predsjednika Franje Tuđmana s najbližim suradnicima iz kojih, po tvrdnjama obrane, nedvojbeno proizlazi da je Martinovića trebalo uhititi "za bilo što" kako bi ga se u svakom trenutku moglo predati Hagu koji je spremao optužnicu protiv njega i zapovjednika tzv. Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Obrana je te transkripte dobila tek 2011. pošto je vlada Jadranke Kosor s njih skinula oznaku tajnosti.
Na posljednjem su suđenju svjedočili i bivši čelnik obavještajne zajednice Miroslav Tuđman te nekadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić koji su, po sutkinjinim riječima, potvrdili da se u Uredu predsjednika razgovaralo o ovom slučaju. "To je u najmanjem slučaju neobično", kazala je sutkinja Čalić, ističući da se optužnica protiv Martinovića u ovom slučaju nikako ne može smatrati dokazanom.
