"Čovjek, koji izgubi nekoga kao što sam ja izgubio svog Mateja, ima samo jednu nadu, a to je da mu bude što bliže. To će se jednom dogoditi, ja ne znam kada, ali će se dogoditi. Moje misli i moji pogledi uvijek će tražiti moga sina i uvijek ću htjeti da mu budem što bliže. Mi moramo nastaviti živjeti ovdje na zemlji do nekog novog susreta" rekao je Nenad Periš za Slobodnu Dalamaciju.
Danas poslijepodne javio iz Beograda. Rekao je da javnost želi obavijestiti kako će Matejeva sahrana biti tiha u krugu najuže obitelji i rodbine. "Svi oni koji budu željeli mogu se u svom srcu i svojoj duši oprostiti od našeg Mateja. Stoga, molim javnost da ispoštuje ovu našu želju da se s dostojanstvom, u krugu obitelji oprostimo od našeg Mateja", rekao je i unaprijed zahvalio na razumijevanju. Dodao je da se jednostavno želi u miru se oprostiti od sina.
Zahvalio se svima koji su u 139 dana sve do pronalaska tijela njegova sina suosjećali s njegovom obitelji. Sutra poslijepodne u crkvi Sv. Ante u Beogradu bit će upriličen oproštaj od Mateja Periša.
"Koliko god ja nisam u proteklom razdoblju htio priznati i prihvatiti da bi se ovakav epilog mogao dogoditi, jer je nada uvijek bila prisutna u mojim razmišljanjima, toliko se čovjek ipak negdje u dubini svoje duše mora pokušati pripremiti da bi ishod mogao biti ovako tragičan. Pogotovo zbog činjenice da je od Matejeva nestanka prošlo toliko vremena. Međutim, ništa čovjeka na ovakvu vijest ne može pripremiti. Današnji dan je bio najgori dan u mome životu, a nada je ostala negdje kao mjehur u zraku. Jutros sam bio u MUP-u Srbije, gdje su bili i predstavnici MUP-a RH i ljudi su mi rekli kako je nažalost potvrđeno da se radi o tijelu moga sina. Srušio mi se svijet. Djelatnici MUP-a Srbije i RH izrazili su mi sućut. Nakon toga sam se vidio sa "mojim" beogradskim svećenicima, ocem nadbiskupom i papinskim nuncijem u Beogradu. Razgovarao sam s njime i taj razgovor mi je od nemjerljive koristi. Eto, to je kraj za mene i Mateja ovdje u Beogradu i svoga sina vraćam kući, u njegov Split, tužnim glasom", plačući je rekao Nenad Periš.
