Mato Bezuk (62), stric Danijela Bezuka (22) koji je danas, navodno iz kalašnjikova, pucao i teško ozlijedio 31-godišnjeg policajca na Markovu trgu te si potom oduzeo život, rekao je za Večernji list kako mu nije jasno što se dogodilo jer je Danijel ostavljao dojam dobrog dečka.
"Danijel je bio skroz fin pristojan dečko, nimalo neugodan. Uvijek je pri prolasku navratio, rekao mi striče kako si, sjeli bi pod orah, popili sok, popričali... Nije mi se ni žalio na ništa i nikoga. Dečko koji je poznavao red i bilo mi je drago svaki put kad je navratio kod mene. Što se dogodilo to jutro ne znam, uopće mi ništa nije jasno", rekao je Mato.
Doznao od prijatelja
Kaže da ga je nazvao kolega i rekao je li istina da je njegov nećak pucao i oduzeo si život. "Ja sam čuo na vijestima da se nešto dogodilo u Zagrebu, ali sam mislio da mi kolega priča za nešto što je kod nas bilo ovdje. Nisam ništa shvaćao, tek sam kasnije iz drugih poziva povezao Zagreb i Danijela. Žao mi je nećaka i tog mladog policajca. Nadam se da će se uspjeti oporaviti“, dodaje Mato koji živi u Katoličkim Čairama, desetak minuta vožnje od središta Kutine.
Mato je tamo već četiri mandata predsjednik Vijeća mjesnog odbora, predsjednik ovdašnjeg HDZ-a te je odnedavno u mirovini, nakon 35 godina radnog staža. "Da je divljak, pijanac, agresivan ili nešto znalo bi to selo. On to nije bio. Ne možeš to sakriti. Zato se ja i čudim još više. Da je bio neki nasilnik, hajde reći ćeš bio je takav, ali ovako, tko zna što mu je bilo u glavi“, kaže Mato.
Četvero braće
Mato je jedan od četvero braće Bezuka koji su bili rođeni u obližnjem Krču. Jedan brat je ostao u Krču, godinu dana stariji Danijelov otac Zdenko otišao je u obližnje Kletište, a najstariji brat Zdravko Bezuk poginuo je u uniformi HOS-a kao dragovoljac u opkoljenom Vukovaru 10. studenoga 1991. godine.
Kao Danijelov otac i Mato je bio branitelj, u policiji od 1993. do godinu dana nakon kraja rata. Danijelov otac cijeli je rat proveo u policiji, a većim dijelom rata je bio u Specijalnoj jedinici PU Kutina RIS, piše Večernji list.
Danijel je završio srednju školu, nakon čega je nedavno počeo raditi. Imao je još dva starija brata, od kojih je jedan otišao u Njemačkoj. "Gledajte, mali je stvarno bio dobar kao kruh. Vrijedan je, radio je po kući i okolo, pomagao. S njim je sve bilo u redu“, rekao je za Večernji list jedan mještanin.
'Vedar i nasmijan'
Telegram je razgovarao s Danijelovim prijateljima koji kažu da je Bezuk uvijek bio vedar i nasmijan dečko te da ne znaju zašto je krenuo u oružani napad. “Bio je veseo momak, nije se nikome zamjerao i uvijek je pomagao kome god je trebalo. Nije radio nikakve probleme i nikada nije imao problema sa zakonom", kaže za Telegram njegov suigrač Luka iz NK Kutine.
Daniel, njegov bliski prijatelje iz djetinjstva kaže: “Znali smo se sigurno od pete godine. Bio mi je doslovno kao brat, obožavao je motore i aute. Nikad mi nije ni na kraj pameti bilo da bi tako nešto napravio. Prošli tjedan smo bili zajedno i sve je bilo normalno. Ne znam što mu je došlo", govori nam vidno potreseni Daniel.
Luka je rekao da je Danijel volio, tj. "obožavao" nogomet, voziti se motorom i biciklom, biti u prirodi, družiti se s prijateljima i kartati belu. "Bio je miran i veseo momak. Eto, to je sve što mogu reći”, kaže Luka.
Daniel je dodao da je do prošle godine imao vlastiti motor koji je prodao prije nego što je otišao raditi u Njemačku. “Bio je tamo nekoliko mjeseci, ali se vratio i radio je s ocem u šumi”, kaže i dodaje da ga je jedino mogla mučiti činjenica što “u Hrvatskoj nije mogao naći pošteno plaćen posao”.
Školski kolega Josip, s kojim je išao zajedno u isti razred, kaže također da je Danijel bio "jako dobar dečko", išli smo zajedno u školu, u razred. "Uvijek je pozitivno razmišljao i bio je vedar dečko. Kad god sam ga susreo imao je osmijeh. Žao mi je, nije trebalo ovako završiti”, rekao nam je. Njegova rođakinja Ana je rekla kako je “Danijel bio anđeo od djeteta”.
