Uhićenjem dvojice braće iz Kaštel Štafilića zbog downloadanja softvera i filmova s interneta za osobnu upotrebu, MUP je zapravo prekršio ne samo zakone Republike Hrvatske, nego i tumačenje Ustavnog suda o Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAP). To se prije svega odnosi na dio sa skidanjem filmskih djela jer je zakonodavac, odnosno hrvatska država, prilikom pisanja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima napravila iznimku za softver. Odnosno prava autora softverskih programa stavljena su pod 'srodna prava' te se na njih izrijekom ne odnosi famozni 82. članak tog zakona, koji kaže da svatko ima pravo za vlastitu upotrebu snimiti autorsko djelo, s tom ogradom da ne smije imati nikakvu komercijalnu namjenu.
Kako se neslužbeno može doznati, ovakve odredbe nastale su zbog pritiska BSA (Business Software Alliance) prilikom izrade zakona. Ta svjetska udruga, u kojoj glavnu riječ, kad je softver u pitanju, ima Microsoft, godinama se bori za svoju poziciju, pri tome ne štedeći čak niti proizvođače freewarea i sharewarea, programskih rješenja koja ne zahtijevaju naknadu. S druge strane, njihova ekonomska moć takva je da mogu utjecati na države prilikom izrade ovakvih dokumenata. Treba znati da je zaštita autorskih prava nametnuta i međunarodnim dokumentima kojih je Hrvatska potpisnik, no njima se svakoj nacionalnoj državi ostavlja na volju da odrede iznimke od tih autorskih prava.
Policija je u slučaju iz Kaštela sigurno otišla mimo zakona kod prijave zbog skidanja filmova s interneta. Naime, u ZAP-u se izrijekom u 82. članku navodi da je dopušteno za osobnu upotrebu skinuti i na magnetski medij (disketu, CD, DVD, Blue-ray, tvrdi disk) pohraniti autorsko djelo i bez dozvole samog autora. Pri tome, filmska djela navedena su kao klasična autorska djela, tako da za njih ne vrijedi iznimka kao za softver. Takvo stanje je odlukom iz prosinca 2006. godine potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je naveo da je smisao naknade na kupnju magnetskih medija baš taj da se autorima plati naknada za te slučajeve kad se njihovo djelo skida za osobne upotrebe, piše Novi list.
Ovakva zakonska rješenja su problematična kod pitanja ljudskih prava i građanskih sloboda. Naime, prilikom izrade Zakona o kaznenom postupku, država je omogućila policiji da se koristi prisluškivanjem i kod kaznenih djela povrede autorskog prava. Iz MUP-a su tom prilikom, a radi se o svibnju prošle godine, reagirali priopćenjem u kojem se navodi da download za osobne potrebe nije kazneno djelo i da to znači da se u tim slučajevima ne može koristiti prisluškivanje i tehnički nadzor kao sredstvo skupljanja dokaza. Ono što su 'zaboravili' napomenuti je da se to ne odnosi na softver. Tako je sada jasno da se policija kod sumnje da netko koristi ilegalni softver, a to se dešava na većini računala u Hrvatskoj, može koristiti i prisluškivanjem kao dijelom istrage.
