Tog 13. listopada ujutro 40-godišnji Željko Prispilović, inače profesionalni vojnik, stavio je dvogodišnju kćerkicu Emu na jednu ruku, a u drugu uzeo ručicu šestogodišnjeg sinčića Mihaela i krenuvši s njima u Koprivnicu gdje je namjeravao uplatiti dopunsko osiguranje za suprugu Sanelu koja se u Zagrebu liječila od uznapredovalog tumora.
Pošao s djecom uplatiti dopunsko osiguranje bolesnoj supruzi
Već sam taj prizor bio bi dovoljno tužan, da na proširenju ceste kod autobusne stanice na oca i dvoje djece nije Škodom naletjela 21-godišnja vozačica iz Karlovca Ludbreškog. Asfalt na cesti bio je sklizak zbog kiše, a policija je naknadno utvrdila da se vozačica nije propisno kretala, već je skrenula na asfaltiranu površinu uz južni rub kolnika. Tamo je naletjela na oca s djecom. Dječačić je srećom izbjegao nalet automobila, no ne i njegovi tata i sestrica.
Dvogodišnja Ema na mjestu je ostala mrtva, a Željko je zadobio teške ozljede zbog kojih je tri tjedna ležao u komi, a potom se mjesecima oporavljao od posljedica nesreće.
Da bi se što brže i bolje oporavio, jer je potreban sinu budući da je supruzi Saneli zloćudna bolest u međuvremenu metastazirala s jetra, pluća i lijeve dojke na mozak, Željku su bližnji osam mjeseci tajili najtužniju vijest - da mu je poginula kćerkica koju je tog kobnog jutra nosio na rukama.
"Gutala sam knedle i govorila mu da je sve u redu..."
"Mojeg anđela više nema. Osam mjeseci nisam znao da mi moje Eme više nema, tek sam 22. svibnja ove godine saznao da nije preživjela nesreću", ispričao je za 24 sata Željko dok je sa suzama u očima milovao križ na Eminom grobu.
"Da sam mogao ustati, vjerujem da bih pomogao mojem anđelu", kaže i dodaje da će zauvijek ostati živjeti u Cvetkovcu, prigradskom naselju Koprivnice, samo da bi svakoga dana mogao svratiti na grob svoje djevojčice i u mislim a popričati s njom.
Teško je i zamisliti koliko je njegovim bližnjima bilo teško tajiti da malene Eme više nema.
"Govorila sam mu da je sve u redu i pri tome gutala knedle te na sve načine sprečavala da me suze ne izdaju", kazala je njegova supruga za 24 sata.
I ona pokušava pobiejditi svoju tešku bolest kako bi se Željko što prije vratio u koliko-toliko normalni život, a i zbog sina koji se od traume oporavlja kod njezinih roditelja u Malom Lošinju gdje neprestano pita "kada će se seka vratiti" i čuva njezine stvari.
"Poželio sam da sam ja u grobu umjesto moje Eme"
Željku je umjesto smrskanog kuka ugrađen umjetni, no najveći mu je problem što povremeno gubi svijest. Zbog toga u ruci nosi štap s baterijom kako bi zvučnim signalom mogao pozvati suprugu.
"Morao sam ispočetka učiti govoriti, pisati i hodati. Sad hodam uz pomoć štake, ali sve mi to nije bilo teško jer sam mislio kako je moja obitelj zdrava. Supruga mi je govorila da njoj zdravlje ide nabolje. Nekoliko dana prije nego što su me pustili iz Krapinskih toplica, žena došla do mene i počela plakati. Upitao sam je zašto plače kad je sve u redu. Idem kući, a djeca su zdrava. Tad je došao liječnik i rekao mi da je Ema preminula nakon nesreće. Tad sam poželio da sam ja umjesto nje u grobu jer je Ema tek počela živjeti", kazao je za 24 sata neutješni otac koji svako malo sa zida skida Eminu sliku i drži je u naručju kao što je nekad držao svoje čedo.
