Potresna priča koju je 26-godišnja Zagrepčanka ispričala za Vijesti.hr pokrenula je lavinu reakcija. Na priču koja doista ljudima ledi krv u žilama, reagirali su njezini brat i sestra.
I dok je ona detaljno opisala horor koji su proživljavali, sestra i brat su je prozvali da govori neistine. Brat je za Vijesti.hr kazao kako ništa od toga nije istina te da je njihov otac heroj i hrvatski branitelj.
"Moj je otac nakon rata pio i ponekad nam je znao dati po guzi*i, ali nas nikada nije tukao do te mjere kako je dotična navela", kazao nam je brat 26-godišnjakinje. Tvrdi i kako nikada nisu prosili jer su bili gladni. Ispričao je kako se majka nije ubila radi oca već radi smrti djeteta.
"Moj otac je bio pripadnik 1. Gardijske brigade Tigrovi i 204. Vukovarske, radio je čitav život da može o nama skrbiti, bio je častan čovjek, ali rat ga je uništio", tvrdi mladić.
Na naš upit je li njegov otac ikada kažnjavan zbog seksualnog zlostavljanja, odgovorio je kako se ne sjeća, ali da sigurno nije silovao majku i njegovu stariju sestru.
Starija sestra je također prozvala mlađu da iznosi neistine, no u telefonskom razgovoru nam je ipak gotovo u cijelosti potvrdila njezinu priču osim što je ustvrdila kako njezina majka nije počinila samoubojstvo već da se ugušila hranom u bolnici gdje je završila zbog psihičkih problema. Istaknula je i da je otac nije silovao već da je 'pokušao'.
"Ne znam zašto sada kopati po nečemu što je bilo prije 20 godina? Sada se više ionako ne može ništa učiniti. Zvali su me ljudi koji nisu znali što se događalo. Nisam ni željela da znaju. Ne znam zašto joj je potrebna pažnja. Možda želi sebe ograditi od nečega i od sebe napraviti žrtvu", kazala nam je.
No, 26-godišnjakinja je svoju priču potkrijepila dokumentacijom. Iz dokumenta je vidljivo kako je otac bio osuđen zbog seksualnog zlostavljanja starije kćeri.
Podršku su joj dale i dvije 'tete' iz doma gdje je provela djetinjstvo. Jedna od njih joj je između ostalog napisala: 'Ti nisi bila zločesto dijete kako su rekli. Ti si bila krvnički zlostavljana činjenicom što su oni koji su ti trebali biti kamen za koji se držiš, bili teret i kamen na koji se spotičeš.'
Zanimalo nas je zašto su brat i sestra tako reagirali, pa smo porazgovarali s poznatom aktivisticom i bivšom čelnicom Udruge B.aB.e., Sanjom Sarnavkom.
"U takvim slučajevima, kad žrtva želi izaći u javnost sa svojom pričom, uvijek ih upozorim da se rekacije ljudi mogu razlikovati od onih očekivanih. Čak i u slučajevima koje rade novinari ili novinarke koje su temeljito upoznati s tom problematikom, ne znači da će reakcije čitatelja biti baš uvijek blagonaklone. Može se dogoditi da, iako su te priče anonimne, žrtva doživi osjećaj ponovne viktimizacije. U pitanju su teške traume. U svakom slučaju, treba žrtvu pitati da li želi i je li spremna na posljedice, kada se odluči 'izložiti' javnosti. Svatko se drugačije nosi s traumom. Postoje i situacije kada žene, osobito, žrtve silovanja čak ni policiji ne žele reći detalje jer se plaše da će njih procjenjivati u smislu kako se odjenula, kako se ponašala… Neki su su ispričali i povjerili se onima kojima su mogli i u koje su imali povjerenja, pa ne žele da drugi to znaju. Nakon što netko drugi otkrije njihovu priču, možda će ih nazivati ljudi za koje nisu željeli da znaju što im se dogodilo. Možda ih ti ljudi sažaljevaju, a to ta osoba ne želi, pa je samim time opet povrijeđena. U svakom slučaju, važno je pitati, razgovarati i uputiti žrtvu što može očekivati. Nitko umjesto žrtve ne može donijeti takvu odluku i dati je u javnost", pojasnila je Sarnavka.
