U manje od pola sata obitelj Kedmenec u Vinkovcima ostala je bez svega. Pred njihovim očima nestalo je sve što su godinama stvarali. Najviše žale što njihova djeca i unuka više nemaju dom u koji se mogu vratiti. Pokušavajući spasiti stvari, umalo je umirovljeni branitelj izgubio život. Više Bojan Uranjek.
Zgarište obiteljske kuće Ljube i Antuna Kedmeneca. O tragediji koja se dogodila ovoj obitelji slika govori više od bilo kakvih riječi. "Ja ću se i psihički razbolit, fizički sam već bolesna", govorila je ona, a on ju je tješio, a potom rekao: "Imaš kuću, nemaš kuću. Volio sam i uređivao i dvorište i vrt, sve. Nema više…"
Sve je nestalo u manje od pola sata. Marko Lukačević kaže: "Kad sam primijetio, potrčao sam, došao sam do njih, susjed je već bio uzeo crijevo, pokušali smo crijevom nešto, međutim, kako je toplina izuzetno žestoka, naglo se širio taj požar."
Krešimir Jelić, zapovjednik JVP Vinkovci: "Dobili smo dojavu o požaru obiteljske kuće, te smo izašli i zatekli požar u razbuktaloj fazi, te smo pozvali pojačanje tako da je požar ugašen s dva vatrogasna kamiona i pet vatrogasaca."
Kedmenec opisuje gubitak: "Evo što smo spremili, malo svinjokolje, suhomesnatog, sve je izgorilo. Sve je tu, i frižideri. Nemamo ni litru ulja, kilu šećera, ama baš ništa."
U pomoć je s osnovnim životnim potrepštinama stigao Crveni križ, no to je samo djelić onoga što je obitelji Kedmenec potrebno.
Branko Tomić, ravnatelj GD Crveni križ Vinkovci: "Isto tako će biti potrebna jedna veća akcija kako bi se ovoj obitelji nadoknadilo ono što su izgubili, a to je krov nad glavom."
Kedmenec dalje opisuje što je izgubio: "Evo radione moje, moj život. 30 godina, osto škrip. Strašno, samo ne vrijedi kukat, ne vrijedi ništa. U današnje vrijeme uvijek u takvim tragedijama kad se dogodi, ova Hrvatska ima veliko srce."
Antun, umirovljeni branitelj, preživio je karcinom i tri moždana udara, a živi za unuka: "Svi su me znali u gradu, mene i unuka mog. Kad sam sam odem na kavu, di je unuk? Dao mi je jutros kad sam došo po njega. Evo ti dida 10 kuna. Strašno." Zaplakao je nakon tih riječi Kedmenec.
No, u boli stiže i novi životni motiv, opisuje ipak: "Sad će mi snaja rodit u 11. mjesecu. Curicu ću imat, princezicu, hvala Vam."
