Marija s Vračara (50) koja stanuje u neposrednoj blizini Osnovne škole Vladislav Ribnikar, gdje je danas oko 8 sati 14-godišnji učenik sedmog razreda hicima iz očeva pištolja ubio osmero svojih kolega i zaštitara, ispričala je kakav je šok vladao ulicama u popodnevnim satima.
'Nisam mogla vjerovati što vidim'
"Svi smo u šoku, bez teksta, cijeli grad plače. Ovakvo opsadno stanje nije bilo ni kada je ubijen Zoran Đinđić, a ni za vrijeme bombardiranja", rekla je Marija za Večernji.
Beograd ovakav događaj ne pamti, kaže. U čitavom je gradu opsadno stanje, pred Zavodom za transfuziju krvi dugački su redovi jer svatko želi pomoći i donirati krv žrtvama nezapamćenog krvoprolića. Pred osnovnom školom okupljaju se stotine Beograđana, pale svijeće, plaču i ostavljaju svijeće za nevino stradale, doznaje Večernji.
"Približavala sam se osnovnoj školi kada sam čula hitnu i policiju. Kada sam stigla ondje, nisam mogla vjerovati što vidim. Policija s puškama bila je posvuda, hitna pomoć, uplakani roditelji van sebe od šoka, profesori i učenici još su bili na prozorima škole sa strahom na licima.
Tada još nismo znali da su djeca ubijena, već samo zaštitar pa smo odahnuli. Kada je stigla prva vijest, rasplakali smo se od užasa. Takve stvari, mislili smo do danas, događaju se samo u Americi, a ne u Europi, a kamoli u zemljama bivše Jugoslavije", otkrila je Marija.
Osnovna škola u kojoj je došlo do pucnjave, dodaje, među elitnijima je u Beogradu. Na Vračaru, kvartu u kojem se škola nalazi, stanuju oni dubljega džepa, uglavnom intelektualci, umjetnici, političari, znanstvenici.
"I dječak koji je izvršio masakr bio je iz porodice uglednih liječnika. Vračar je najbogatija beogradska općina i upisati dijete u školu na Vračaru, stvar je prestiža", objašnjava Marija čija je prijateljica iz djetinjstva bila ravnateljica spomenute škole.
"Ne znam što više da kažem. Podbacili smo kao društvo, djecu nam odgaja internet, a ne roditelji", zaključila je Marija.
'Likvidirao ih je gotovo pa profesionalno'
Beograđanin Miloš (36), otac djevojčice koja je vršnjakinja ubijene djece, ali i dječaka - ubojice.
"Ovo se nikad nije desilo. Osnovnu školu sam pohađao devedesetih, u vrijeme rata, kriminala i sankcija. Mnogi moji vršnjaci u to su vrijeme dolazili naoružani u školu, a sjećam se da si za siću maraka mogao da kupiš na ulici bombu ili pušku s ratišta. Dječak je jednom donio bombu u školu, ali radili su to iz fore, nikada nikome nije palo na pamet da ovako nešto učini", rekao je Miloš za Večernji.
Nije mu jasno, dodaje, ni zbog čega je otac ubojice svoga sina učio pucati iz vatrenog oružja.
"Kako je netko uopće mogao to dozvoliti? Od osmero ubijene djece, sedam je djevojčica. Ubijeni su gotovo pa profesionalno. Dječak je u jednoj ruci nosio pištolj, u drugoj dva šaržera. Ni jedan od 15 metaka koje je ispalio, nije promašio svoju metu. Likvidirao ih je gotovo pa profesionalno. Stravično", govori Miloš.
