Poslodavci ne zagovaraju pretraživanje za radnog vremena, no većina ih takvo ponašanje dopušta, djelomice i zato što bi tehnički bilo teško izvediva potpuna zabrana slušanja glazbe ili čitanja ponekoga novinskog članka.

Brojne tvrtke filtriraju pristup pojedinim adresama, uglavnom kako bi zaštitile sebe od mogućih tužbi jer tvrtka odgovara za prekršaje koje s njezinih računala počine zaposlenici.

Po radnome kodeksu "razumno" pretraživanje prihvatljivo je, ali ne i zlouporaba kakvu je očito počinio zaposlenik koji je s radnog mjesta u dva mjeseca odaslao 156 privatnih elektroničkih poruka. Poslodavac mu je uručio otkaz, a sud presudio u korist poslodavca.

Odvjetnici ocjenjuju da poslodavac ima pravo zaviriti u privatno dopisivanje ili dokumente koje stvara njegov zaposlenik, ali ne i u "strogo privatne stvari", kao što su adrese Gmail, Yahoo i slične.

U komentarima u online izdanju prevladava uvjerenje da radnici bolje i učinkovitije rade uz povremene stanke za pretraživanje interneta.

Komentatori se pitaju i zašto ne odrediti stanke za internetsko pretraživanje ako su već dopuštene stanke za pušenje. Neki su nezadovoljni što poslodavac ima uvid u privatnu korespondenciju i pitaju se gdje je tu zaštita privatnosti.

Dio komentatora ističe da upravo upravljački kadar mnogo vremena provodi u privatnom pretraživanju i prepričavanju dogodovština tijekom vikenda i pitaju se zašto odgovornost za dobro obavljen posao ide samo u jednom hijerahijskom smjeru, odozgor prema dolje.