UNICEF-ovo istraživanje o siromaštvu i materijalnoj dobobiti djece predškolske dobi u Hrvatskoj koje je prezentirano u utorak na sjednici Vijeća za socijalnu pravdu predsjednika Republike, pokazalo je šokantne rezultate.
"Tijekom krize koja u Hrvatskoj traje već šestu godinu svjedočili smo dramatičnom porastu siromaštva koje sve teže pogađa najranjivije skupine društva, a najviše one najbespomoćnije i najugroženije, a to su upravo djeca", istaknuo je predsjednik Ivo Josipović, kazavši da ona nisu samo budućnost ove zemlje nego i njena sadašnjost. Ona, dodao je, nisu odgovornost ove ili one političke opcije, stranke ili vlade, institucije ili ministarstva, dugoročno djeca su odgovornost svih nas.
Zabrinjavajućim je ocijenio da su zbog nezaposlenosti roditelja siromaštvu izložena i djeca koja ne pripadaju tzv. rubnim skupinama, djeca koja bi u drugačijim ekonomskim okolnostima imala sve uvjete za uspješan život i razvoj.
Josipović je nedopustivim ocijenio da Hrvatska u 21. stoljeću postane zemlja u kojoj mjesto rođenja djeteta i ekonomski status njegove obitelji trajno određuje i ograničava ne samo mogućnost učenja i obrazovanja, nego i sva prava života i razvoja djeteta - pravo na zdravlje i adekvatnu pedijatrijsku skrb, zdravu prehranu, na slobodno vrijeme, na igračke, kulturne aktivnosti, 'jednom riječju - pravo na sretno djetinjstvo'.
Posebno ga žalosti podatak da je u 2012. više od 20 posto djece mlađe od 6 godina živjelo ispod praga siromaštva, a strašnom smatra činjenicu da 40 posto te djece ne može ni svaki drugi dan dobiti obrok s mesom ili ribom, te da ih trećina živi u vlažnim i neadekvatnim stambenim prostorima.
Podsjećajući na formulu gospodarskog razvoja nobelovca Jamesa Heckmana da je ulaganje u rani razvoj djece, a posebno u djecu koja žive u teškim okolnostima, najvrijednije ulaganje u budućnost društva, Josipović je naveo da zbog nedostatnog uključivanja ranjivih skupina u predškolske programe i zbog zaostajanja djece u razvoju, Hrvatska godišnje gubi oko 0,29 posto BDP-a, uz dugoročno smanjenje produktivnosti radne snage.
"Dakle, ulaganje u djecu u njihovoj najranijoj dobi nije samo investicija u sretniju i uspješniju budućnost pojedinog djeteta, to je i najisplativija investicija za cijelo društvo", poručio je Josipović izrazivši nadu da će današnja rasprava pomoći u formiranju politika i mjera koje će na bolji način odgovoriti na problem siromaštva djece.
U istraživanju, u kojem je korištena baza podataka Državnog zavoda za statistiku, odnosno anketa o potrošnji kućanstava i dohotku stanovništva, sudjelovalo je i 1139 roditelja djece predškolske dobi i centri za socijalnu skrb.
Voditelj projekta profesor Zoran Šućur naveo je da je istraživanje pokazalo da 65 posto djece iz siromašnih obitelji živi na selu, a od njih 47 posto nema svoj krevet. Obitelji koji su korisnici socijalne pomoći s djecom predškolske dobi, njih 68 posto, izjavilo je da nema dovoljno novca za hranu, a 30 posto njihove djece navelo je da u okruženju u kojem žive nemaju pedijatra. Iz istraživanja je vidljivo da gotovo jedna četvrtina siromašne predškolske djece živi u kućanstvima u kojima nitko nije zaposlen. Još porazniji rezultati su kod obitelji koje imaju djecu s poteškoćama u razvoju i koji su korisnici nekog oblika socijalne skrbi, naveo je Šućur.
Pomoćnik ministrice socijalne politike i mladih Hrvoje Sadrić ocijenio je da je Hrvatska napravila veliki iskorak u izradi strategija u borbi protiv siromaštva i pravima djece, zakonodavnom okviru, ali nužnim smatra njihovu provedbu koja zahtijeva zajedničko djelovanje cijelog društva.
Predstojnica UNICEF-ova ureda u Hrvatskoj Valentina Otmačić upozorila je da siromaštvo u djetinjstvu ostavlja posljedice kroz čitav život, a time utječe i na društvo, te da su rezultati istraživanja poziv na akciju. "Dječji životi ne mogu čekati i svi se moramo uključiti u rješavanje tog problema", poručila je.
Na sjednici su bili i pojedini saborski zastupnici, među njima i Dujomir Marasović iz HDZ-a, koji je predložio da se 3,2 milijarde kuna s kojima se financiraju "raznorazne udruge, među kojima ima i dobrih i loših", preusmjeri za pomoć djeci. Izračunao je da bi svako dijete odmah moglo dobiti 12 tisuća eura.
Predloženo je i da se poreznom politikom, olakšicama za roditelje s više djece i povećanjem dječjeg dodatka pokuša spriječiti daljnje siromašenje djece.
Upozoreno je da bi promjenom poreza na dohodak, koje Vlada najavljuje, jedinice lokalne samouprave ostale bez znatnog dijela novca kojim financiraju svoje potrebe. Primjerice, Pula bi ostala bez 25 milijuna kuna što je godišnje dostatno za financiranje svih vrtića u gradu, rečeno je u raspravi.
Više sudionika istaknulo je potrebu decentralizacije sredstava za pomoć ugroženim obiteljima, odnosno da Vlada i nadležna ministarstva budu mjesta na kojima se donose strategije, a njihova implementacija provodi u gradovima i općinama koje najbolje znaju potrebe svojih građana.
