Irene i njen suprug Andy zajedno sa svojom dvojicom sinova preselili su se 2000. godine kod Ireneine majke Marlen nakon što joj je preminuo suprug.
Iako se Andy i njena majka nikad nisu dobro slagali, a Marlen je bila i protiv tog braka, primijetila je promjenu u njihovom ponašanju, no to je pripisala suprugovom suosjećanju zbog nedavnog gubitka njene majke.
Jedne večer ih je vidjela kako se drže za ruke. Suprug je odmah odbacio njene sumnje nazvavši je paranoičnom. S obzirom da je situacija u kući postajala sve čudnija, Irene je zatražila stručnu pomoć. I psihijatar ju je proglasio paranoičnom i dao joj je antidepresive.
Godinu dana kasnije pronašla je ljubavnu poruku koju je njena majka ostavila njenom suprugu, u kojoj je uz izjave ljubavi stajalo i to da jedva čeka da otpočnu zajednički život i otvore pub.
Majka joj u svađi koja je uslijedila rekla da je ''bolja od nje u krevetu i da Andy više voli raditi one stvari s njom''.
S djecom je potom pobjegla rodbini, koja je, kako se uspostavilo, za tu vezu znala, ali joj nije mogla to reći.
Njezin se muž nakon svega pokušao ubiti, te ju je molio za oprost.
Ona se odselila sa sinovima u Glasgow, no muž ju je slijedio i tražio da mu se vrati. Na kraju je popustila.
Odlučili su u Glasgowu započeti novi život i 2004. su kupili novu kuću, a prva susjeda im je postala Ireneina stara prijateljica Lynn McNab, koja je bila samohrana majka petero djece. Njih dvije su se ponovo zbližile, a ni njen suprug nije bio ravnodušan prema Lynn.
Kad mu je 2006. izrazila svoje sumnje, samo se spakirao i otišao. Iako je negirao vezu s Lynn, tjedan dana kasnije preselio se kod nje.
Irene je utjehu pronašla u prijatelju Dereku. Između njih se s vremenom rodila ljubav i danas razmišljaju o braku.