Je li bin Ladenovo ubojstvo zločin? Svako je ubojstvo zločin. Pitanje je samo, kako definirati zločin - kao kršenje zakona ili produženu ruku pravde. Ja bih se priklonio onima koji smatraju da je atentat na Osamu bin Ladena ruka pravde. Nakon tisuća smrti koje je on organizirao, inspirirao ili neposredno provodio, ruka pravde ga je dosegla i mislim da je u svakoj civilizaciji, pa i islamskoj, to nešto što je prihvatljivo za ljude koji na taj način gledaju na kulturu, civilizaciju, na rat, na društvo. Ne bih rekao da je riječ o kriminalnom djelu.
Bi li bio zločin kad bi Hrvatska ili BiH poslale svoje tajne službe da nađu Ratka Mladića, a onda kada ga one nađu da ga ubije, npr. ATJ Lučko? Mladić je odgovoran za smrt više ljudi u bivšoj Jugoslaviji, nego Osama bin Laden 11. rujna 2001. To je zanimljivo pitanje, ali morat ću na njega odgovoriti isto kao i na prethodno. Naravno, u političkim okolnostima u kojima je Hrvatska ili Bosna i Hercegovina, s obzirom na način kako se sve odvijalo, vlasti takvu odluku ne bi donijele. Vjerojatno se još uvijek pouzdaju da bi to mogao napraviti netko drugi, na drugi način. Kada je riječ baš o Ratku Mladiću, mislim da njemu treba suditi zato da bi se pokazala sva dimenzija zločina europskoj i svjetskoj javnosti. To bi trebalo biti mjesto na kojem bi oni koji su stradali dobili satisfakciju i prisustvovali osveti pravde. U ovom slučaju, kad nemate državnog aktera kao što je bio Mladić u Jugoslaviji, već imate aktera terorističkoga tipa, onda je i pitanje da li vi napadate neku državu, neku bivšu državu ili terorističku organizaciju.
Kada smo već kod te želje za procesuiranjem Mladića i ako je na snazi rat protiv terorizma, zbog čega Međunarodni sud ne bi procesuirao i zločine al-Kaide pa da se tome sudu izruče bin Laden, Mula Omar i da se javnosti pokaže sav horor njihovog zločina? Postoji u Haagu jedan drugi sud za zločine, čiji smo mi osnivači. To je taj slavni sud gdje smo se mi usprotivili neisporučivanju američkih državljana na osnovu članka 98., sud je za tu vrstu zločina i mogao bi biti sudska platforma za takvu vrstu procesa. To je moguće i to bi možda i napravio netko drugi, ali ne i Sjedinjene Američke Države. SAD, u svojoj vojnoj i sigurnosnoj doktrini, žele stvari rješavati same. U tom smislu, njihova interpretacija pravde je podložna njihovim državnim interesima.
SAD, u svojoj vojnoj i sigurnosnoj doktrini, žele stvari rješavati same. U tom smislu, njihova interpretacija pravde je podložna njihovim državnim interesimaJe li oni u skladu s međunarodnim pravilima ratovanja? Pa, ponekad jesu, ponekad nisu. Mogli ste primijetiti da su mnogi vojnici koji su u Iraku počinili ratni zločin ili kriminalno djelo prema zarobljenicima osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Dakle, postoji svojevrsna vojna pravda u američkoj doktrini i kažnjavanje njihovih zločina koje su sami počinili, ali, naravno mi njima uvijek možemo prigovoriti da oni sebi uzimaju pravo da učine više nego što ostali smiju.
Smatrate li da će smrt Osame bin Ladena ikome donijeti išta dobro? Pa donijet će američkom stanovništvu, pogotovo obiteljima stradalih 11. rujna ili na drugim mjestima gdje je al-Kaida djelovala, neku vrstu zadovoljštine i kraja osobne i obiteljske patnje, zato što je onaj tko je to inspirirao kažnjen za to. Što se, pak, tiče svijeta i ostalih procesa vezanih uz terorizam, smrt bin Ladena ne znači kraj terorizma niti smanjenje opasnosti od njega, upravo suprotno. Mislim da je sada za očekivati osvetu i pojačane aktivnosti al-Kaide da bi se pokazalo kako to što je njihov "patrijarh" smaknut ne znači da je njihova ideja mrtva.
Ali kad se to dvoje stavi na vagu - jedna smrt jednog zločinca i smrt nevinih žrtava koje su sada potencijalno u opasnosti za koju niti ne znamo do kada će trajati - isplati li se? Nisu li ga trebali uhvatiti, a ne ga ubiti? To bi pretpostavljalo da svatko može napraviti što hoće i da neće biti proganjan, suđen i ubijen zato što je prijetnja tome da bi se nešto drugo moglo dogoditi. Pretpostavljalo bi da ste amnestirani za neki zločin zato jer postoji prijetnja da bi netko drugi mogao proizvesti neki drugi zločin. Tako to ne funkcionira i tada bi svijet zaista postao taoc terorista i oni bi mogli upravljati našim životima kako im je volja.
I Obama kaže da je pravda sada konačno zadovoljena. U ratovima koje je zbog 11. rujna pokrenuo SAD ubijeno je oko milijun ljudi. Kako jedan život može značiti išta u takvoj sumi i opravdati to? Ne mislim da je kazao da to išta opravdava.
To ne mijenja tu stravičnu činjenicu da su ubili milijun ljudi da bi došli do 'pravde' nad jednim čovjekom. Ta hipoteza nije sasvim jasna. Mislim da je tu teško pokazati takvu vrstu korelacije. Ono što jest korelirano jesu ratovi u Afganistanu i Iraku, ali oni su započeti s bin Ladenom, ne Obamom i taj se krug zatvara. Naravno da se tu otvara i niz drugih zločina i situacija u kojima zaista stradavaju nevini ljudi, ali mislim da je na kraju krajeva ubojstvo bin Ladena ipak ruka pravde.
Obama, također, to ubojstvo nije proglasio krajem rata protiv terorizma. Kazao je da on itekako još traje, a kako se čini, mogao bi trajati u beskonačnost. U čemu je onda suštinska razlika između njegovog i Bushevog djelovanja, osim u manjem broju vojnika na terenu? Kada se govori o ratu protiv terorizma, ne govori se prije svega o ratu na terenu u Afganistanu i Iraku. Riječ je o kompleksnom nizu aktivnosti, ne samo SAD-a, nego i drugih država koje su usmjerene na prevenciju i uništenje terorističkih mreža. U tom smislu se govori o nastavku rata protiv terorizma, a ne rata u Afganistanu i Iraku. Povukao je sve borbene jedinice iz Iraka i ima plan povlačenja iz Afganistana, ostaje vidjeti u kojoj je to mjeri moguće i koliko će to biti uspješno napravljeno te koliko će Afganistan moći ostati siguran sa svojim vlastitim silama sigurnosti, bez strane pomoći. Ali istina je - od 11. rujna, dvije Busheve administracije i jedna Obamina ostale su koncentrirane na rat protiv terorizma. Jedna od posljedica te koncentracije jest i taj atentat na bin Ladena.
Vjerujem da će te Pakistan i SAD naći rješenje kako da prevladaju to nepovjerenje. Jedna financijska pomoć, investicija će to vrlo lako riješiti.Afganistanski predsjednik Hamid Karzai je prigovorio NATO-u što je 'palio Afganistan deset godina, a Osama je bio u Islamabadu'. Kako gledate na tu činjenicu? Mislim da je tu riječ i o različitim informacijskim obmanama. Vrlo je vjerojatno da su sve strane proizvodile dezinformacije kako bi prikrile pravu informaciju. Dakle, ideje da se nalazi u planinama Afganistana, na Tora Bori, u Kaliforniji, Saudijskoj Arabiji... To su bile diverzije najrazličitijih obavještajnih službi koje su u zadnje vrijeme, očigledno nastojale pomaknuti pažnju s pravog traga koji je vodio u Pakistan. Karzai je početno bio veliki saveznik Amerike, kada je bila uspostavljana vlast. Onda je vidio da bez paktova, kompromisa i korupcije sa svojim plemenima ne može izaći na kraj. Počeo je tada proizvoditi drugu vrstu kritike, zadržavajući i dalje američke dolare, a nastojeći ostvariti svoju vlastitu strategiju korumpiranog predsjednika koji je pokrao izbore.
SAD sada prigovara rijetkim saveznicima u tom dijelu svijeta, vlastima u Pakistanu, što im se bin Laden skrivao pod nosom, nedaleko od vojne baze. Što od toga očekujete? Mislim da će ta trenutna trzavica biti prevladana. Pakistanu je dugoročno u interesu da al-Kaida ne djeluje na njegovom teritoriju, jer to i njegovom stanovništvu i sigurnosti donosi kolateralnu štetu u slučaju rata. Vjerujem da će te dvije države naći rješenje kako da prevladaju to nepovjerenje. Jedna financijska pomoć, investicija će to vrlo lako riješiti.
Je li zločin ubojstvo Gadafijevih unuka i sina koji valjda jedini nije imao veze s politikom svog oca? Budući da su u NATO-u mogli pretpostaviti da će u tim neprestanim napadima i raketiranjem Gadafijevog sjedišta stradati civili, ne bi li netko trebao snositi odgovornost? Sigurno je da je smrt te djece i tog najmlađega sina tragedija koja se trebala izbjeći, ako je to bilo moguće. Nema opravdanja za stradanje sina koji ima najmanje veze s politikom. No, tu bi se mogla dodati samo jedna stvar, koja, naravno, nije nikakvo opravdanje, a to je da je tata Gadafi ipak trebao znati da u toj kući ne bi smio držati svoje unuke i sinove, odnosno da ta njegova rezidencija postaje meta pobunjeničkih i NATO napada. Morao je upozoriti svoju obitelj da ode, da se odseli i da ne bude tamo gdje ih on koristi zapravo za vlastiti živi zid.
Autor brojnih dokumentaraca Michael Moore je ponovno podsjetio nakon ubojstva bin Ladena, da ga je stvorila Amerika - financirala ga je i naoružala za vrijeme sukoba talibana i sovjeta. Kako da si razuman čovjek objasni činjenicu da je SAD talibanima prodao zastarjelo oružje nekada davno i da ih sada napada s najnovijim dostignućima vojne tehnike? Pa kad bi na to postavili kriterije razuma čovjeka, to se ne bi dalo objasniti, osim interesima velikih sila da ostvare one ciljeve koji su za njih važni u tom trenutku pa onda su ti interesi nama, ljudima koji živimo iz dana u dan, pomalo nerazumljivi. U vrijeme Hladnog rata, Americi je bilo zanimljivo da naoružava sve one koji su bili protivnici Sovjetskog saveza, pa onda kad SSSR-a nije više bilo to su postali njihovi protivnici, pa su naoružavali protivnike tih protivnika i tako u krug. Sigurno je da tu primijeniti moralno načelo je gotovo nemoguće. To je zaista slijed politika koje postaju kontraproduktivne i obijaju im se o glavu. To je ono što smo mislili da se neće dogoditi u borbi protiv terorizma. Kada je bio vođen Hladni rat, onda su korištene neetičke, nemoralne, korumpirajuće metode. Podržavani su diktatorski režimi, samo zato što su bili protiv SSSR-a ili SAD-a, zatim neetične, nelegitimne i nelegalne metode diverzija, špijuniranja i ubojstava, samo zato što je to moglo nanijeti štetu drugoj strani. Očekivao sam, i mnogi drugi, da bi u borbi protiv terorizma trebalo izbjeći baš tu vrstu borbe koja bi podrivala ljudska prava i slobode te demokratske institucije. No, to se, nažalost, nije dogodilo. U Americi su u borbi protiv terorizma smanjena prava Amerikancima od njihovih vlasti.
Koji je onda efikasan način borbe protiv terorizma? Borba na tlu nije imala veze s hvatanjem glavnog krivca za napad, kojim se cijelo vrijeme stvarala paranoja u SAD-u i ostatku svijeta. Stavimo li u taj kontekst i činjenicu da je u ratovima nakon 11. rujna, Amerika potrošila 1,2 trilijuna (1.200.000.000.000) dolara na municiju i vojnike i pritom ubila mnoštvo nevinih ljudi, ne čini li se logičniji put da su taj novac potrošili na pomoć zemljama koje 'proizvode' teroriste? Bespovratne kredite, na primjer, hranu i na taj način, metodom mrkve, natjerali narod protivničke zemlje da iz dobre volje vrati uslugu i izruči teroriste? Ono što jest u jezgri terorizma u svijetu jest način života u dijelu svijeta gdje se on rađa. Ali, situacija je nešto kompleksnija od toga da bi Amerikanci benevolentno dali velike novce tim ljudima pa bi oni bili sretni i ne bi bilo terorizma. Veliki dio odgovornosti za nastavak terorizma je na državama gdje on nastaje - Saudijska Arabija, Afganistan, Pakistan. Da bi se ti vlastodršci održali na vlasti, proizvode interno nezadovoljstvo prema Americi, istovremeno se naoružavajući američkim oružjem. Te zemlje su financirane od strane SAD-a, a od SAD-a stvaraju vanjskog neprijatelja kao kompenzaciju za ono što sami rade tom vlastitom stanovništvu. Kad pogledate bogatstvo Saudijske Arabije, koja je glavni inspirator bin Ladenove saudijske obitelji i financijer niza džamija i škola gdje se obučavaju ti mladi samoubilački kadrovi, sve te države imaju novca i mogu investirati u svoje stanovništvo, njihovo obrazovanje i razvoj. Očekivati da to Amerika napravi za njih, a oni to sami ne čine, već šutke potiču tu vrstu odgovora prema Americi, a ne prema njima, je isto licemjerno. To stanovništvo je zloupotrebljeno, ne da bi se okrenulo protiv vlastitih vlastodržaca, već protiv Europe i Amerike.
U vrijeme Hladnog rata, Americi je bilo zanimljivo da naoružava sve one koji su bili protivnici Sovjetskog saveza, pa onda kad SSSR-a nije više bilo to su postali njihovi protivnici, pa su naoružavali protivnike tih protivnika, i tako u krug. Sigurno je da tu primijeniti moralno načelo je gotovo nemoguće. No, Gadafi je, koliko-toliko, držao nekakav nivo blagostanja među svojim stanovništvom, izdvajanjem za ono što se u socijalnoj državi drži najvažnijim - npr. besplatnim obrazovanjem i zdravstvenom skrbi. I svejedno je napadnut on, za razliku od Saudijske Arabije, Sirije, Bahreina i ostalih država koje su 'zapaljene' afričkom revolucijom. Ne mislim da je u interesu zapadnog svijeta bilo da se dogodi to što se dogodilo u Libiji. To me podsjeća na priču o komunizmu. Imali smo besplatno školovanje, veliki dio ljudi je imao i besplatne stanove, besplatne vrtiće, posao... Ali nismo imali slobodu. I u Libiji imate takvu vrstu argumentacije - imali smo za jesti, imali smo za školovanje, djeca su imala za cjepivo i školovanje, jedino nismo imali slobodu. Dakle, to je ta vrsta vage - želite li imati to ili želite imati slobodu da bi to sami ostvarili? Tako da je ta trgovina između slobode (vašeg uvjerenja) i sigurnosti (da ćete imati što jesti, jer vam to vlastodržac daje sutra), je temeljno pitanje modernog društva i civilizacije. Da li vi želite slobodno sebi stvoriti pa kupiti i uzeti ono što vi želite ili da vam Gadafi određuje što ćete jesti u ponedjeljak jer oni ima tu hranu na raspolaganju da vam je da?
Koliko Hrvatsku u ovom momentu ugrožava činjenica da podržava NATO i ovakvu borbu protiv terorizma? Ne mislim da za Hrvatsku postoji konkretna opasnost. Hrvatska se morala odlučiti gdje pripada, na neki način, svojim političkim vrijednostima. Ja ne mislim da bi zbog toga trebali operativno sudjelovati u svakoj mogućoj akciji. Kao što vidimo, mi nismo u Iraku sudjelovali kao niti u nekim drugim akcijama. Ali u ovoj hrvatskoj političkoj, društvenoj, kulturnoj i civilizacijskoj poziciji, mi jesmo svijet Zapada i Europe. Ako baš hoćete, mi smo i katolici i kršćani, premda je to na kraju te argumentacije. U tom smislu se treba opredijeliti, ali to ne znači, po mom sudu, da su svi oni koji žive drugačije i vaši neprijatelji, nego su vaši neprijatelji oni koji ugrožavaju vaš način života. Ako su to teroristi, koji ugrožavaju to kako vi želite živjeti, onda je borba protiv takve vrste prijetnje legitimna. Ja ne mislim da Hrvatska, ni veliki dio zapadnog svijeta želi promijeniti način života u Indoneziji ili Indiji, Kini. U tome je poanta: terorizmom se to želi napraviti i to ubijanjem nevinih ljudi.
Ne mislite da je, sudeći primjerice po slučaju Čečenije, terorizam izraz očaja, financijski i brojčano slabijih? To, naravno, rade iz očaja, ali ih to ne opravdava da to rade. I ja sam očajan što ne mogu puno toga ostvariti. Ali to ne znači da ću se ja - zato što nemam obrazovanje i zato što nemam hrane kod kuće - odlučiti nekoga smaknuti zbog toga, a neću okrenuti taj svoj očaj prema svojoj vladi već nekoj drugoj vladi za koju mislim da je za to odgovorna.
O izjavi novinarke Nove TV Ivane Petrović da je zabrana javnog okupljanja na Markovom trgu jedna od sigurnosnih mjera naše Vlade nakon 11. rujna... Ma ne! Svašta ljudima pada na pamet. Prebacivanje odgovornosti na nekog drugog.
O izjavi pravnika Marka Milovanovića Novostima da 'možete imati najpravičniju stvar za koju se borite, a da opet u tom ratu počinite ratni zločin. Međunarodno pravo razdvaja ta dva pitanja baš zato što svi koji ratuju vjeruju da je njihova stvar ispravna. Ako bi međunarodno pravo o načinu vođenja sukoba obvezivalo samo onu stranu koja se ne bori za pravičnu stvar, onda bi svi radili ratne zločine'... Da. To je naša dilema u Domovinskom ratu - možemo li mi u obrambenom ratu počiniti ratne zločine? Imali ste mnoge naše istaknute generale i pojedince koji su tvrdili da to nije moguće, da po prirodi rata ubiti zarobljenika nije ratni zločin. Ali jest. Dugo nam je trebalo, i u Hrvatskoj i u Srbiji i u drugim državama obuhvaćenim Miloševićevim ratovima da shvatimo kako postoji i domaći ratni zločin, pa čak i napravljen iz nekog ideala.
O 'Patriot actu' i ponovnom postroženju mjera sigurnosti nakon ubojstva bin Ladena... To će se sada malo aktivirati pa će vas malo detaljnije prepipavati na aerodromu, zadržavati vam život i smanjivati vašu slobodu. Ali, na taj način je terorizam ostvario svoj dodatni cilj koji je bio posljedica tog napada i odgovora na napad - smanjenje demokratske slobode i prava Amerikancima. "Patriot act" dramatično utječe na poslovanje medija, transparentnost države, sudske postupke, a sve je to, na neki način, naštetilo ugledu Amerike. U vrijeme Busha je bio užasno nisko, sada se nešto popravio.
