Kritizirali ste Zakon o kaznenom postupku. Kako vas ograničava u obrani Damira Polančeca? Državno odvjetništvo praktički samo vodi istragu, nema aktivne uloge odvjetnika. Sjećam se kada je istražni sudac vodio istrage koliko smo puta sprečavali sugestivna pitanja i nekorektno ispitivanje. Sad više nismo ravnopravni s Uskokom i Državnim odvjetništvom koje samo deponira dokaze, a tek na glavnoj raspravi, kada se već formira mišljenje, odvjetnik može dovoditi u pitanje teze svjedoka i slično, a to je prekasno. Taj zakon treba promijeniti.
Tvrdite da policija pušta u javnost informacije koje im odgovaraju, iako su u tijeku procesi protiv nekoliko novinara zbog objave informacija o slučajevima u tijeku. Koje bi to informacije bile u slučaju Polančeca? Govorio sam načelno. Tek jučer sam ušao u predmet Polančec. O njegovom slučaju napisane su tone materijala. Čitali smo što su mađarski svjedoci rekli njihovim istražiteljima. Taj spis je imala policija i DORH. Na taj način se formira mišljenje javnosti, a utječe se i na suce, koji također žive među nama i zasipaju ih takve informacije. Ne mogu ih ignorirati.
Snimio i montirao Franjo Tot
Možemo li konačno znati za što policija tereti Polančeca? Ne mogu vam reći ništa što već nije priopćila policija.
Ne možemo znati terete li ga da je Inine dionice davao kao jamstvo za kredit OTP-a Podravci? Ništa.
Izjavili ste da će se javnost razočarati smjerom u kojem istraga ide? Da, jer su uslijed puštanja medijskih balona i spinova očekivanja javnosti daleko veća, da će zahvatiti Ivu Sanadera itd., ali razina ovog postupka ima puno skromnije ove ciljeve.
U početku se govorilo da ga terete i za Inu i za MOL. To su te informacije koje policija pušta da bi se stvorio dojam da se bave velikim aferama i da bi sud bio mekši prema DORH-u.
Kako država može slomiti zube na Ini? Sve vezano za pregovore oko Ine s MOL-om Polančec nije vodio sam, nego je o svemu obavještavao Vladu, većina ministara je sudjelovala u pregovorima i Vlada je na kraju izglasala takav ugovor. Kriminaliziranje tog ugovora kriminaliziralo bi faktički cijelu Vladu, a to je ipak malo previše.
Znamo li je li policija razgovarala s članovima Povjerenstva koje je vodilo pregovore oko Ine – Igorom Lučićem, Ivanom Šukerom, Draženom Bošnjakovićem i Vedranom Duvnjakom? Ne mogu o tome ništa reći. Ako dođe do suđenja sve ćete čuti. Ja sam tek u utorak dobio predmet na uvid, a to je ogroman posao, jer je spojen na cijelu aferu Spice i sve što se događalo u zadnjih šest mjeseci.
Terete li ga da je sebi priskrbio zaradu u aferi Spice? Ne terete. Govori se o šteti za Podravku.
Zašto je priveden u lisicama? Nije Vam neobično što je prešao cijeli Zagreb i Koprivnicu bez lisica? To su sitne tehnikalije.
Pritvoren je zbog utjecaja na svjedoke. Koliko bi ispitivanje moglo potrajati, koliko ih ima, ima li ministara ondje? Ne mogu vam reći koliko svjedoka ima, ali mi smo zadovoljni i nećemo se žaliti. Ne mogu reći zašto jer bih ulazio u argumentaciju spisa.
Polančec je kazao da je istraga protiv njega zloupotreba organa represije usmjerena razbijanju koalicije HSS-HDZ. Politička dimenzija postoji, apsolutno, i proizlazi iz samog tajminga kada je prijava napravljena. Nije tajna da je Polančec pomagao tvrtkama iz grupacije Fime koje su dužne Podravci da nađu strateške partnere koji će dokapitalizirati te tvrtke kako bi bile u mogućnosti izmiriti obveze prema Podravci. Na taj način ta šteta koja je bila potencijalna faktički bi nestala. Kad se to trebalo desiti dolazi do progona. Time je spriječeno da Podravka ne bude oštećena, da osumnjičenici u aferi Spice budu u boljem položaju i da se novi vlasnici onih 10 i nešto posto Podravke pojave na skupštini društva idućeg tjedna, jer vlasnik tih 10 posto dionica postaje jezičac na vagi. Po prvi puta se sada može dogoditi da političke stranke više ne upravljaju Podravkom, i to je ono što njih plaši. Ne shvaćam zašto koalicijski partneri čak u svoje sporazume unose kako treba zadržati kontrolu nad tvornicom marmelade. Zbog toga je izvedena ova akcija, u interesu politike, i upravo istražni organi nanose štetu Podravci, jer gledaju svoj procesni interes.
Spriječeno je da Podravka ne bude oštećena, da osumnjičenici u aferi Spice budu u boljem položaju i da se novi vlasnici onih 10 i nešto posto Podravke pojave na skupštini društva idućeg tjedna, jer vlasnik tih 10 posto dionica postaje jezičac na vagiTajming se spominjao i u slučaju hapšenja članova Uprave Podravke, jer je Bajić taj dan predstavljao izvješće o svom radu u Saboru. Mnogi su to tako prepoznavali, ali to nisam pratio do jučer kada sam prepoznao politički tajming.
Kada ste govorili o njegovom reizboru, Bajića ste titulirali kao profesionalca. Je li profesionalno takvo biranje tajminga? Ne. To je koketiranje s politikom, nedopustivo za represivni organ.
Čuvanje fotelje? Ili ostvarivanje želja političara u odabiranju tajminga. Ne kažem da trpa ljude u zatvor bez osnove, ali on ili policija biraju tajming, što se prepoznaje kao da imaju političke ciljeve. Ovdje je cilj bio da ne propadne afera Spice i da se Podravka ne otrgne kontroli političkih stranaka. S 10 posto u Fima AMI to bi se lako dogodilo.
Nisu li ti istražni organi išli na ruku Polančecu time što su ga uhapsili posljednjeg? Imao je vremena dogovoriti detalje s bivšim članovima Uprave Podravke koji su odnedavno na slobodi. Za Polančeca nije bilo dokaza. Njega bi uhapsili daleko ranije kao trofej. Ništa novo nije nađeno u zadnjih nekoliko tjedana i rezultati istrage nisu ukazivali na njega, ali sada je uhapšen jer su se stekle okolnosti o kojima sam govorio – tajming. On je bio cilj cijelog postupanja u aferi Spice. To je vjerojatno još jedan razlog zašto mu je određen pritvor zbog samo nekih svjedoka, a ne svih. Teško je mogao utjecati na postupak, jer je nekakva kontrola morala postojati.
U kojoj je fazi postupak, kad će optužnica? Ne znam, rekao bih da je istraga u aferi Spice gotova, ali vjerojatno sad treba provesti neke stvari koje se odnose na Polančeca i ta istraga ne bi trebala dugo trajati. Optužnica bi morala biti do kraja godine.
Kako je Polančec proveo prvu noć iza rešetaka? Naravno da nije bilo ugodno, ali sve je to za ljude.
Snimio i montirao Franjo Tot
Razumijete se u pravo i nekretnine. U tom svjetlu, kako Vam se učinila formulacija odvjetnika Jadranke Kosor da joj je MORH dodijelio samo 50 kvadrata? Nisam vidio demanti, ali istina je da je ona imala stan u fondu MORH-a i da nije bila djelatnica MORH-a. Upitno mi je davanje stana s tako velikom kvadraturom osobama koje nisu u MORH-u. To nije bilo uobičajeno.
Govorilo se da je taj stan dobila kao zaslužna građanka zbog emisija koje je kao radijska novinarka pripremala za prognanike, a u demantiju od nedjelje to se ne spominje. Možda bi ružno ispalo da se novinara nagrađuje za propagandni rad jer bi oni trebali objektivno izvještavati. Teško da bi MORH nagradio novinara, osim ako nije zaposlen u njihovom izvještajno-propagandnom odjelu.
A takvih novinara ne manjka, ni u registru branitelja. Ima ih dosta. Imamo i novinare s činovima.
U zadnjem broju Novosti izašao je podatak da je oko 60 posto stanova iz kojih su protjerane obitelji oficira JNA bilo u mjestima koja rat nije dotaknuo, pa su se u njih useljavale osobe poput Jadranke Kosor. Točno. To se dogodilo u velikim gradovima, kao što je Split. Centar vojne pomorske oblasti imao je velik broj stanova ondje.
Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića kritiziralo se zbog 'zapanjujuće brzine' kojom je DORH objavio da je taj stan zakonski čist, a onda su čak uputili priopćenje u kojem kažu da nisu bili brzi. Kako tumačite te poteze? Meni to nije problematično. U DORH-u pojedini predmeti imaju prioritet. Obično su to pritvorski predmeti, ali i oni od velikog interesa javnosti. Poštenje premijerke je javni interes.
Izjavili ste nedavno da je Bajić počeo borbu protiv korupcije i da ne bi bilo moralno da političari koji ga ograničavaju ostanu na svojim mjestima, a da on ode. Bio je pod pritiskom? Apsolutno. Vidljivo je da su u određenim okolnostima pripadnici establishmenta bili izuzeti od progona, a kada su se te okolnosti promijenile, progoni su počeli. Treba shvatiti i državnog odvjetnika. On nema istražitelje. Njegove oči, uši i ruke su policija, a ona je po prirodi stvari dio Vlade koja može blokirati svakog državnog odvjetnika. Bajić je djelomično čekao bolja vremena, a djelomično nije mogao probiti policijsku blokadu. Tek kada se policija, inspekcija i carina poklope, on može raditi. Licemjerno je smijeniti Bajića, a da u Vladi sjede isti oni koji su u njoj sjedili zadnjih šest godina i sad su odjednom oni lideri i borci protiv korupcije, a trebao bi platiti profesionalac Bajić. Ili neka odu svi, ili nitko.
Kako komentirate prepisku između Bajića i Ive Pukanića? Prvo, nisam siguran da je to cijela prepiska. Ima puno SMS-ova upućenih u jednom pravcu, a premalo odgovora u drugom. Ja znam Pukanića osobno. On jednostavno kad se uhvati nekoga za koga misli da mu može pomoći u životu, on se ne može otkvačiti. Sigurno je da Bajiću nije bilo ugodno i da je Pukanić u jednu ruku bio nasilan u traženju kontakata za vizu. Poznajem ga, nije se bilo lako otarasiti Pukanića.
Dilali su informacije. Bajić je odgovarao tek nakon što mu Pukanić ponudi informaciju o kaznenim djelima. Pukanić nije bio samo novinar, nego i Bajićev suradnik i akter događaja. Postojao je jedan krug novinara kojemu je Pukanić pripadao, koji nisu htjeli samo pisati o događajima, nego ih i stvarati.
Mislite na medijski reket? To je karakteristika nekih istraživačkih novinara i nakladnika. Neki su novinari direktno ucjenjivali poslovne ljude dokumentacijom koja ih može razotkriti, drugi su suptilnije tražili oglase od njih, treći su tražili honorare za PR pojedinim tvrtkama i projektima. Novinari su dio našeg društva – kakvi smo mi, takvi su i oni.
Ima li u njihovoj prepisci obilježja kaznenog djela? Ne, tu je jedan drugi problem. Organi represije, DORH i policija aktivno djeluju na medijskoj sceni. Preko određenih novinara plasiraju informacije kojima se radi pritisak na sud. Kada uhićenici dođu pred istražnog suca, on dobiva spis od 60-ak tisuća stranica i nekoliko sati da donese odluku. Naravno, nema vremena pročitati spis, opterećen je medijskom bukom i dimenzijama ciljano kreirane afere, te se na taj način donose odluke koje odgovaraju organima kaznenog progona.
Za skidanje SMS-ova s Pukanićevog mobitela korišten je alat koji dopušta izmjenu sadržaja i brisanje SMS-ova. Pukanić se dopisivao opsežno i s policajcem Domagojem Anićem. Tko to može istražiti? SMS-ovi su bili u rukama policije koja ga je izuzela na dan ubojstva, znamo da Pukanićevi prijatelji nisu imali pristup. To bi mogla istražiti tek unutarnja kontrola, osim ako odluka o čišćenju SMS-ova nije donesena na visokoj razini, onda ni unutarnja kontrola ne može ništa. Eventualno kakav parlamentarni odbor koji ne može ući u materiju, tako da mislim da je to gotova priča.
Ima li javnost pravo znati da Pukanić i Pavić smatraju svoje čitatelje budalama? Ne bih ja to rekao. To je oblik crnog humora Nine Pavića. Tako su pokušavali biti zabavni jedan drugome. Ali, kad Pukanić zove ministra i traži da nekog namjesti u studentski dom i ministar to napravi, ili kada traži milijun kuna od ministra financija Ivana Šukera, to je problem.
Snimio i montirao Franjo Tot
Jeste li odlaskom iz Državnog odvjetništva prešli na 'mračnu stranu', sukladno fami koja prati odvjetnike? Ne bih to tako rekao. Kada Državno odvjetništvo goni nevinog čovjeka, tko je onda na svijetloj, a tko na tamnoj strani? Smatram da i DORH i odvjetnici imaju svoju ulogu u otkrivanju istine i postizanju pravde, samo smo na suprotstavljenim polovima. To je kao yin i yang! Bajić i ja zajednički činimo harmoniju i savršenstvo!
Bajić i ja zajednički činimo harmoniju i savršenstvo!Koji su Vas motivi, osim novca, naveli na tu odluku? Novac je svakako bio razlog. Moja zadnja plaća na poziciji državnog odvjetnika, a ona je bila važna, 1992. godine iznosila je 300 maraka. Moj prvi odvjetnički honorar iznosio je 3000 maraka. Tada su apsolutno svima plaće otišle dolje, pa i političarima, ali u to doba je politika počela i stezati obruč oko pravosuđa i tužiteljstva. Najprije su najureni svi oni "krivih krvnih zrnaca", u pravilu Srbi, a onda i oni koji su smatrani nepodobnima. Na čelo DORH-a počeli su dolaziti ljudi ekstremnih nacionalističkih stavova, pa sam shvatio da mi tu više nije mjesto. Pokušao sam dati otpor takvom ponašanju na način da je moj ured barem 30 posto radio besplatno, i to većinom za proganjane Srbe, i u medijima sam žestoko kritizirao takvu vlast, uključujući Tuđmana, državne tužitelje, sve po redu.
Izjavili ste da ste s Blaškićem previše zbližili i prešli crtu odvjetnik-klijent. Bio je dobar čovjek u groznim okolnostima i spremala mu se grozna nepravda. U pripremi njegove obrane proveo sam tri mjeseca u zatvoru, samo sam spavao u unajmljenoj kući u Haagu. Deset godina je trajalo, zbližio sam se s njim, i to nije dobro. Odvjetnik mora imati kritičku distancu prema klijentu da bi mu mogao pomoći.
Je li hrvatska država blokirala njegovu obranu? On je imao sve protiv sebe: Bošnjake, koji su htjeli osuditi bilo kojeg hrvatskog generala, a ovo je bio jedan od prvih slučajeva u Haagu, međunarodnu zajednicu, koja je htjela pokazati da je Sud počeo ozbiljno raditi. Tužiteljstvo u Haagu imalo je obavještajnu strukturu Velike Britanije koja im je pomagala. I na kraju, obavještajna služba BiH, vojna obavještajna struktura Hrvatske i dio HDZ-a BiH i Hrvatske bojali su se da će istraga krenuti po političkoj liniji i da će se doći do Tuđmana. Učinili su sve da čovjek bez političke pozadine, bivši oficir JNA, bude odgovoran kako bi se spriječila istraga vodstva Hrvata u BiH i Zagrebu.
U više navrata ste rekli da bi Tuđman odgovarao pred Haagom da nije umro. Da, da. Ali, možda i više za ono što se događalo poslije Oluje, nego za BiH. On je imao mogućnosti to spriječiti.
Usred Zagreba ste ošamarili 15-godišnjaka i izjavili pred sudom da ste smatrali kako će incident prerasti u nešto kao kung-fu fighting nasred Zelenog vala. Bio sam u stanju nužne obrane jer mi je povrijeđeno pravo na slobodno kretanje. Javnost slabo zna da to nije samo obrana od fizičkog napada, nego i od napada na neko drugo pravo. Ono što se dalje dešavalo upućivalo je na to da će doći do tučnjave, a vrhunac je bio kada se taj maloljetnik meni unio dvadeset centimetara u lice i pitao "Kaj je?" i naglo raširio ruke, što je bio okidač za moju refleksnu radnju i ja sam ga ošamario. Sud će reći svoje.
Nakon ovog slučaja mogle su se čuti i pošalice na vaš račun, poput 'tako puno treninga, a tako malo prakse', pa nadimak Anto Prebilo... Ha, ha, ha! Imam ja prakse. Prije dvije godine sam bio veteranski prvak svijeta. A u street fightu? Sve je to zgodno.
Niste razmišljali o tome da bi vas na sudu mogli teretiti za napad hladnim oružjem zato što ste prvak u borilačkom sportu? Ja nisam upotrijebio taekwondo, nego klasični šamar.
Zamišljate li nečije lice dok se borite? Ne. Ja nemam mržnje i nemam osobnih neprijatelja. Imam javno suprotstavljenih osoba i ideja, ali u privatnom smislu nemam neprijatelja. Kad sam se natjecao zamišljao sam sljedećeg protivnika.
Ipak, već ste tri puta završili u medijima zbog udaraca. Josipu Šiliću ste 'skinuli šešir'... Nakon što me uvrijedio. Zato sam ga tužio. Shvaćam da postoji jedna percepcija da sam brz na udarcu.
U ovom je uredu poletjela ruka prema Vašoj supruzi, te joj je pukla koža na licu. Navodno. Htio sam je uplašiti, zamahnuo sam rukom, nisam je udario. Možda je to situacija da mi ruka poleti, kad osjetim nepravdu. Istinski je u meni borac za pravdu. Ovo zadnje je bila moja reakcija na nepravdu, jer tih desetak mladića nema pravo blokirati cestu. Je li svaka moja reakcija na nepravdu odgovarajuća, to je upitno.
Poduzimate li što vezano za te svoje reakcije, anger management, ili nešto slično? Ja se nastojim kontrolirati koliko god mogu. Ovaj zadnji šamar pao je kada je taj momak zamahnuo prema meni. To je u podsvijesti, posljedica preko 40 godina treniranja taekwondoa.
O Sanaderu... Napravio je put koji nije savršen i bilo je puno grešaka, ali je od Tuđman-Pašalićevog HDZ-a napravio donekle pristojnu stranku. Povijest će mu suditi.
O 'aferi dragulji'... Da, to je proizvod moje obrane i baš zato ne mogu govoriti o tome.
O hrvatskim rasnim zakonima koje je supotpisao njegov davni tuženik, Andrija Artuković... Većina ih je donesena odmah poslije 10. travnja 1941. i uzeli su njemački model, pa uz Židove dodali Srbe. Kao lokalni pogled. Postojali su i izuzeci prema kojima su Židovi koji su pridonosili "ustaškoj stvari" mogli prijeći na drugu rasu.
O pozadini svih ratnih zločina II. svjetskog i Domovinskog rata... Imovina i pljačka. Židovi su napadnuti zato što je postojao bogati sloj Židova. Povukla se granica na Ilici ispod koje su Židovi i Srbi mogli živjeti jer se iznad te linije nalazio elitni stambeni prostor. Isto se dešavalo u Splitu, u kojem su tjerali oficire JNA zato da bi im netko uzeo stan. Paljene su kuće nakon Oluje, ali su prvo opljačkane.
O prigovorima na Josipovićev račun da se u slučaju Momira Drobca ponio kao da ga više zanima pravo nego pravda za tu nesretnu obitelj. Činjenica je da pravo i pravda nisu uvijek identični. Ako institucija ide po subjektivnom osjećaju pravde, a ne prava, onda imamo kaos. Pravo je obvezujuće i jednako za sve. Bilo bi opasno da predsjednik kaže da nije za pravo.
O podatku da je u Srbiji registrirano 250 tisuća ratnika, tj. branitelja, a mi imamo pola milijuna i da su Srbi devedesetih vodili tri rata u trima državama. Da, bilo nas je više. Garant. Ne zaboravimo i da je Srbija veća država.
O projektu državne posudbe za kupnju prvog stana. To je pomoć građevinskoj industriji koja je u problemima, i to treba otvoreno reći. Bankama također, da na sigurniji način plasiraju kredite. To je legitimno, ali ga ne treba nazivati pomoći mladim ljudima, što je politička floskula.
O napisima da stoji iza konzorcija Auctor prilikom njihove kupovine tvrtke Hypo Consultantsa... Ja ne znam odakle je ta priča i ponavlja se. Hypo Consultants je tako velika firma – mislim da su plaćeni 60 milijuna eura – i da sam ja platio toliko, svima bih se pohvalio jer bih ispao veliki poslovni čovjek. Nažalost, nisam.
Što može reći o svom raspjevanom zetu, Tonyju Cetinskom, čiji fan nije... Prvo, glazbu ne pratim. Drugo, ja sam roker, a on nije. O svom privatnom životu i o životu svoje djece neću govoriti. On je izbor moje kćeri, poštujem ga i odličan sam prijatelj s njegovim roditeljima, čak i poslovno surađujem s Vinkom Cetinski. Mislim da je odličan pjevač, iako ja ne idem na koncerte i nisam u tom smislu glazbeni fan.
O napisima da njegov klijent Danko Končar odustaje od poslova u Hrvatskoj... Nemam ovlasti, ali moja kći ima. Ona mu je glasnogovornica.
