Prvi put u olimpijskoj ekspediciji Sjedinjenih Država nalazi se osoba koja je od djetinjstva slijepa. Marla Runyan uspjela je u kvalifikacijama na 1500 metara u Sacramentu dotrčati do trećeg mjesta, pri čemu se morala potruditi prevladati svoj hendikep. Pod tom rječju sama Runyan ne podrazumijeva nedostatak vida, na koji je naviknuta, već ozbiljnu ozljedu lijeve noge. Prošlog mjeseca istegnula je, naime, tetive, skokom se sklanjajući s puta djetetu na biciklu. Degenerativna bolest rožnice (Stargardtova bolest, koju ima od četvrtog razreda osnovne škole) uništila je periferni vid 31-godišnje Runyan te ona jedva razlikuje svjetlo i tamu. Perifernog vida uopće nema te druge trkače vidi samo kao pruge svjetla. Već se dugo natječe. Na Paraolimpijskim igrama 1992. osvojila je zlata na 100, 200 i 400 metara i u skoku u dalj. Na Paraolimpijskim igrama 1996. bila je zlatna u petoboju. Već 1996. pokušala se kvalificirati i na "obične" igre u Atlanti, no nakon što je u izlučnom natjecanju sedmoboja bila tek deseta, svu koncentraciju odlučila je usmjeriti isključivo na "srednje pruge". Zbog ozljede noge zamalo nije startala na kvalifikacijama u Sacramentu, ali ipak je krenula i na polovici staze uspjela se sa šestog probiti na treće mjesto. Nakon svega priključit će se favoritkinji Regini Jacobs i Suzy Favor-Hamilton (koja je na putu prema sydneyu prošla svoje "čistilište", operaciju Ahilove tetive i bratovo samoubojstvo).
"Ovo je sjajno. Mislim da je moj gubitak vida samo nešto što mi se dogodilo, i ne smatram to zaprekom. Nikad nisam rekla da želim biti prva slijepa natjecateljica na Igrama. Samo želim biti olimpijka," izjavila je Marla Runyan, još uvijek začuđena što se uspjela kvalificirati, ne zbog svog vida već zbog ozljede noge.
Slijepa Marla Runyan uspjela se i pored velikog hendikepa na američkim Trialsima kvalificirati za odlazak u Sydney.
