Ruskinja sa švedskom putovnicom tu je odluku priopćila samo mjesec i pol dana prije Igara u Sydneyu, rekavši kako još uvijek ima priliku za nadmetanja u olimpijskoj konkurenciji, ali "na Zimskim igrama u Salt Lake Cityu, na kojima namjerava sudjelovati kao članica bob ekipe". 36-godišnja Engquist prošle je godine zadivila svijet "kraljice sportova" nakon što je samo nekoliko mjeseci poslije amputacije desne dojke osvojila broncu na 100 metara prepone na Svjetskom prvenstvu u Sevilli. I kada je pomislila da je dobila borbu s jednom od najgorih bolesti, ne samo sportaša, već cijeloga čovječanstva, kobnom se pokazala ovomjesečna ozljeda lista. Na konferenciji za novinare nabijenoj osjećajima Engquist je prenijela dijagnozu liječnika "kako bi daljnje preskakanje prepona bio prevelik napor za njezinu nožnu muskulaturu."
"Samo Bog zna koliko sam se trudila vratiti na stazu ovoga puta. No ozljeda je takve prirode da se ne može zaliječiti, a stanje može postati samo gore," pognute glave i suznih očiju "kraj priče" najavila je naturalizirana Šveđanka.
Osvajačica olimpijskog zlata iz Atlante na 100 metara prepone odluku o definitivnom prestanku karijere donijela je nakon dva tjedna "dubokog razmišljanja" kojem se posvetila tijekom odmora u Španjolskoj.
Prepone su, nakon svega, ostale negdje po strani, novi cilj Ludmile Engquist olimpijska je medalja u bobu, i to samo za dvije godine. Sportašica poznata po svojoj upornosti i tvrdoglavosti, kazala je kako se još nikada nije spustila bob stazom, ali za mjesec i pol dana sa sunarodnjakinjom Annikom Sandstroem, skakačicom u dalj, namjerava početi trenirati na stazi u okolici Stockholma u koju su zajednički uložile.
Engquist, koja je nakon uzimanja švedskog državljanstva postala izuzetno popularna u Skandinaviji, izjavila je kako je bob privlači kao relativno novi sport kod žena, a iznad svega misli da može "pobijediti i biti najbolja, postati nositeljicom olimpijskoga zlata".
Ludmila Engquist rođena je u ruskom Tambovu, no 1993. preselila se u Švedsku. 1996. na Igrama u Atlanti osvojila je zlato na 100 metara prepone. Na Svjetskom prvenstvu u Ateni 1997. bila je najbolja na 60 metara prepone, a naslov najbrže pripao joj je i na 100 metara prepone na Svjetskom prvenstvu u Tokiju 1991.godine.
