"HDZ je kolosalni pobjednik ovih izbora", rekao je Andrej Plenković u svom obraćanju u noći drugog kruga lokalnih izbora i zatim zbrajao županije i općine koje su sačuvali ili osvojili. Ali nije tu bilo ni osmijeha niti radosti. Kao da je i njemu jasno da ono po čemu će Hrvatska pamtiti ove lokalne izbore nipošto nisu njegovi postoci nego činjenica da je Zagreb nakon 20 godina vladavine Milana Bandića i svega onoga što je on kombinirao prvo sa SDP-om, pa onda s HDZ-om, dobio novog gradonačelnika, Tomislava Tomaševića, zajedno s njegovom sigurnom gradskom skupštinom.
Lokalni izbori 2021. morat će ostati upamćeni po tom povijesnom preokretu, ne samo zato jer je Bandić otišao, nego i zbog toga jer je Tomaševićeva pobjeda tako nedvojbeno jasna i snažna. Građanke i građani Zagreba pokazali su i u prvom krugu izbora kome vjeruju da može izvući grad iz gliba, a u drugom krugu, nakon šokantno negativne kampanje Miroslava Škore, dali su rekordnim brojem glasova jasnu poruku da je on političar kakvog žele na čelu Zagreba, da su spremni za promjene koje on najavljuje.
Mnogo je pobjednika na ovim izborima, ali ako bi se morala izdvojiti pobjeda koja će se najdulje i najjače pamtiti onda je to nesumnjivo pobjeda Tomislava Tomaševića.
Dramatično drugačiji Tomaševićev govor
I prvo obraćanje novog gradonačelnika Zagreba bilo je za standarde hrvatske političke scene dramatično drugačije. Skromno, jednostavno, okupljajuće, bez ikakvih uboda onima koji su vodili iscrpljujuću negativnu kampanju. "Zagrebe, dali ste mi povjerenje, a ja vas tražim sudjelovanje", poručio je Tomašević u noći velike pobjede i pozvao sve građane na zajedničku izgradnju bolje budućnosti grada.
Tomašević je u cijeloj kampanji, u nastupu sa svim svojim suradnicima, pa i u noći pobjede, pokazao da na cijelu hrvatsku političku scenu donosi i novi model komunikacije. Jednostavnost. Posve ljudski, bez zamatanja u citate velikana, zamolio je za strpljenje jer "promjene neće biti ni brze niti lake".
Dok su televizijske kamere prenosile razuzdane proslave iz različitih stožera diljem hrvatske, s pićem, pjesmom i znojnim zagrljajima u kojima se zaboravljalo na sve epidemiološke propise, Tomislav Tomašević i Možemo su pred kamerama pristojno cupkali uz taktove svoje pjesme, radosni, ali nimalo euforični. Oni su jasno pokazivali da sam čin izborne pobjede smatraju samo uvodom u ono što slijedi, još teži dio posla.
Nova lica u hrvatskoj politici
No, nemojmo zaboraviti i druge značajne pobjednike ovih izbora. Ivica Puljak, poznati znanstvenik, okušat će se kao gradonačelnik Splita nakon teške kampanje protiv HDZ-ovog Vice Mihanovića i uvjerenja mnogih da će HDZ s glasačima Željka Keruma skupiti dovoljno da ga "svlada" u drugom krugu.
Nezavisni Filip Zoričić uspio je "dobiti" Pulu koja je desetljećima bila utvrda IDS-a, a Suzana Jašić – Pazin. Ivan Radić, novo lice HDZ-a, osvojio je Osijek, Ivan Penava je unatoč žestokoj protukampanji HDZ-a, uspio sačuvati Vukovar, a Marko Filipović, bivši zamjenik SDP-ovog dugovječnog gradonačelnika Rijeke, do ovih izbora posve nepoznat široj javnosti, uspio je pobijediti jakog nezavisnog kandidata Davora Štimca.
A tko bi bio najveći gubitnik ovih izbora?
Vice Mihanović je bljesnuo kratko, nepoznat do trenutka kandidature, bio je Plenkovićevo rješenje iz sjene, i lako će ga se svi sada odreći. Ali gubitak Splita za HDZ nesumnjivo ostaje bolna tema. I Ratko Čačić se pravio da ga ne boli gubitak Varaždinske županije, ali nakon ovog "pada", unatoč jednom mjestu u Saboru i činjenici da drži većinu Plenkovićevoj vladi, postaje sasvim jasno da je još više gurnut na političku marginu.
Za HDZ je nesumnjivo bolan i gubitak Šibensko-kninske županije i činjenica da je njihova Gorana Pauka zamijenio nezavisni Marko Jelić. S obzirom na to da je HDZ bio vidljivo uzdrman i u Zadru, gdje je tijesno pobijedio tek u drugom krugu, definitivno se može govoriti o tome da vladavina HDZ-a u Dalmaciji nije više tako monolitna kao nekada.
A je li Miroslav Škoro, pjevač koji se nudio za predsjednika države, pa premijera, a sada i za gradonačelnika Zagreba, ali su mu građanke i građani opet – vrlo uvjerljivo – poručili da ga ne žele, posve otpisan? Pokušao je on svoj novi poraz u izbornoj noći zamotati u uspjehe i rast Domovinskog pokreta na razini Hrvatske, no ništa ga ne može spasiti od neumoljive istine da on osobno ne uspijeva izgraditi uvjerljivi politički profil.
Što će biti s projektom Škoro?
Bio je i ostao pjevač koji pokušava biti ljuti desničar, veliki domoljub kojeg se ne smije pitati gdje je bio ’91., u sve se nešto razumije, sve bi htio i mogao biti, a ništa ne uspijeva svladati dovoljno uvjerljivo. Osim toga, Škoro i Domovinski pokret griješe ako misle da će nakon prebrojavanja glasova sve ono što su radili u kampanji jednostavno nestati.
Oni su još uvijek dužni detaljno prikazati sve modele financiranja svoje nesumnjivo skupe izborne kampanje, a s obzirom na to da tako gorljivo najavljuju buduće političke planove, trebat će rasvijetliti i njihovu cjelokupnu povezanost s objavama fantomskih portala. Unatoč tome što se hvalio pobjedom Ivana Penave, što je brojio nove članove i ogranke diljem Hrvatske, Škoro i Domovinski pokret ne uspijevaju probiti one granice koje je uvijek držala hrvatska krajnja desnica.
Činjenica jest da ozbiljno ulaze u teren HDZ-a i odvlače im dio glasača, i da su to, nesumnjivo, učinili i sada na izborima, posebno u Slavoniji, ali i u Zagrebu. No, te proboje na terenu čini više ideja Domovinskog pokreta, čini čežnja dijela bivših HDZ-ovaca da budu više desno, a ne politička umješnost vrha Domovinskog pokreta. Oni naprosto izgledaju i zvuče kao vrlo labava platforma, s liderom kratkom daha.
Projekt Miroslav Škoro, unatoč statistici rasta, nakon ovih izbora naprosto izgleda vrlo – ofucano.
