Kakvo je trenutačno stanje pacijenata koji su završili na Vašoj Klinici nakon uboda krpelja? Trenutno imamo tri pacijenta koji su teško bolesni i nalaze se u komi, a ostala dvojica su se oporavila. Treba napomenuti da su pacijenti većinom iz sjeverozapadne Hrvatske, no jedan pacijent je iz Gorskog Kotara, koji nije uobičajeno žarište krpeljnog meningoencefalitisa.
Krpelje nikako ne premazivati vodom, alkoholom, lakom za nokte, kremom ili uljem, jer se tada dogodi ono najgore, a to je da krpelj dok se guši u toj tvari u biti povraća, i tom trenutku izlazi sadržaj iz njegovog želuca, te je mogućnost zaraze još veća.Koje sve bolesti prenose krpelji? Brojne su bolesti koje prenose krpelji. Dakle, ne samo krpeljni meningoencefalitis, nego i baterijsku 'lajmsku bolest', rikeciozu ... No, ipak, najteži je virus krpeljnog meningoencefalitisa. Simptomi te bolesti pojavljuju se nakon osam do 14 dana nakon uboda krpelja, te u prvoj fazi slijedi bolest koja je slična gripi, prilikom čega pacijenti imaju povišenu temperaturu, glavobolje i bolove u mišićima. Nakon toga slijedi razdoblje u kojem se pacijent osjeća bolje, da bi ubrzo počeli znakovi koje šalje središnji živčani sustav – mučnina, povraćanje, visoka temperatura, ispadi motorike, dok u najtežim slučajevima imamo uzlaznu paralizu, koja kreće od nogu prema gore. Jedan posto pacijenta umire od posljedica krpeljnog meningoencefalitisa.
Je li ove godine u Hrvatskoj zabilježen koji smrtni slučaj? Do sada, koliko ja znam, nismo imali smrtnih slučajeva, no trenutno imamo pacijente koji su u teškom stanju i čija je prognoza loša. Mi zamjenjujemo funkcije njihovih organa koji su otkazali i oni su zbog toga na životu. Također, prilikom oporavka moguće su trajne posljedice u smislu oštećenja motorike.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Koji je razlog tolikog broja slučajeva ove bolesti u vrlo kratkom razdoblju? Je li krpelj mutirao? To je pretpostavka, ali s čisto stručne strane – nije toliko problem u krpelju, koliko je problem u virusu koji prenosi krpelj. Može se definitivno reći da nikada do sada nismo imali toliko veliki broj pacijenata oboljelih od krpeljnog meningoencefalitisa, točnije pacijenta koji su bili toliko teško bolesni. Tako nečega se ne sjećaju niti naši stariji liječnici. Zanimljivo je da je žarište spomenute bolesti sjeverno od Save. Zašto se krpeljni meningoencefalitis ne javlja južno od rijeke Save, u biti se ne zna. 'Rezervoar' bolesti su glodavci i manje ptice na kojima se krpelji hrane. Ljudi slučajno 'ulete' u taj lanac i bivaju zaraženi.
Najbolja prevencija? Cijepljenje je najbolja prevencija za ugrožene skupine, kao što su ljudi koji rade u šumama ili često borave u šumskim područjima. Ako niste cijepljeni, korisno je staviti repelent i nositi duge hlače, koje se uvuku u cipele jer se krpelj uglavnom 'ubere' s grmlja, i to niskog. Ako po povratku kući nakon pregleda nađete krpelja, bitno je ne paničariti i krpelja što prije odstraniti. To može napraviti svatko običnom pincetom. Ono što je važno reći – krpelje nikako ne premazivati vodom, alkoholom, lakom za nokte, kremom, uljem ili bilo kojim drugim 'tradicionalnim receptom', jer se tada dogodi ono najgore, a to je da krpelj dok se guši u toj tvari u biti povraća, i tom trenutku izlazi sadržaj iz njegovog želuca, te je mogućnost zaraze još veća.
Ljeti vrebaju i druge opasnosti. Kakve nam infekcije prijete na bazenima ili u jezerima, te što je s namirnicama? Alimentarne intokiskacije su česte. Riječ je o bolestima koje nam dolaze iz hrane i čija sezona počinje negdje od sredine proljeća. Za prevenciju je tu najbitniji način na koji se hrana čuva, način njene pripreme i čistoća ruku osobe koja dolazi u doticaj s tom hranom.
Ovi naši komarci u biti ne prenose niti jednu težu bolest. Ono što se zadnjih godina pojavilo u Italiji, kada su komarci prenosili groznicu, kod nas još nije zabilježeno. Kada je riječ o bazenima i vodama stajaćicama, najčešće se javljaju zaraze enterovirusima, koji se prenose fekalno-oralnim putem. Dakle, ljudi koji se kupaju progutaju ostatke fecisa koji se nađu u vodi i na taj način se zaraze. Ljeto je kod nas uvijek sezona enteroviroza, koja je slična kao i krpeljni meningoencefalitis, dakle koja ima dvije faze. U prvoj se pojavljuju opći simptomi (mučnina, povraćanje, temperatura, fotofobija... op.a.), dok se nakon toga javlja enterovirusni meningitis, koji nije tako opasan kao krpeljni meningoencefalitis. Što se tiče hrane, trenutno su kontrole takve da se sve rjeđe javljaju neke epidemije. Eventualno povremeno neka obiteljska epidemija nakon roštilja ili svadbe.
Nedavno je medijima kružila vijest da su klima-uređaji potencijalno veliki izvor bolesti tijekom ljeta. Koliko u tome ima istine? Uz klima-uređaje se najčešće veže infekcija legionelom ili legionarskom bolešću. To je više vezano uz velike klimatizacijske sustave gdje imate centralni klimatizacijsku sustav u kojem se voda zadržava duže vrijeme. U toj vodi postoji mogućnost razmnožavanja bakterija koje se nazivaju legionelama, a onda kada se taj klimatizacijski sustav pusti u rad, voda se rasprši u sitne kapljice koje ljudi udišu i na taj način se zaraze. Legionela najčešće izazva jedan teži oblik upale pluća, zbog čega je bolest bitno prepoznati na vrijeme i liječiti. Kod nas u Klinici mogu se napraviti pretrage i na vrijeme početi liječenje.
Građani se u posljednje vrijeme žale na velik broj komaraca, postoji li potencijalna opasnost od uboda? Ovi naši komarci u biti ne prenose niti jednu težu bolest. Ono što se zadnjih godina pojavilo u Italiji, kada su komarci prenosili groznicu, kod nas još nije zabilježeno. No, u Dalmaciji postoje papadači, koji prenose papadači groznicu, no to nije teža bolest. U biti, krpelji su najopasniji prijenosnici.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Nedostaje li i Vašoj klinici opreme kao u većini bolnica? Mi smo u biti Zavod za neuroinfektologiju s Centrom za intenzivno liječenje infektoloških bolesnika. Dakle, mi smo jedini u Hrvatskoj specijalizirani za infekcije središnjeg živčanog sustava. Radimo posao velikog opsega sa skromnom opremom, s kojom se dobro snalazimo, ali nam u svakom slučaju nedostaje opreme. Naprimjer, imamo uređaje koji su pri kraju i koji još uvijek rade na DOS sustavu.
Pacijente liječimo novom metodom, tj. stavljamo ih u terapijsku hipotermiju. To znači da im umjetno spuštamo temperaturu na 32 do 34 stupnja. To trenutno radimo uz pomoć aparata za dijalizu jer nemamo suvremene uređaje koji bi nam uvelike olakšali posao. Također, zbog dvostruke namjene aparata dolazi do situacija da ne možemo u istom trenutku raditi i dijalizu i hipotermiju. Ustvari, najviše nam nedostaje nova zgrada, jer odijeli su previše skučeni i samo je pitanje trenutka kada će netko zapeti za neku žicu aparata koji pacijente održavaju na životu i kada će doći do komplikacija. To je naš najveći problem, no što možemo – recesija je.
O mogućnosti da zapliva Jarunom ili Bundekom... Ne! Možda zbog toga što sam Dalmatinka, pa moram priznati da imam malu averziju prema stajaćim vodama.
O čistoći zagrebačkih jezera... Moram priznati da strahujem od virusa koji se prenose vodama stajaćicama. Jarun je manje opasan jer se radi o većoj količini vode, dok je Bundek puno manji i puno je veća koncentracija svega.
O bazenima... Pa... bazne isto ne volim (smijeh op.a.). Infektolozi i mikrobiolozi ne vole bazene, ali ako već idem, onda gledam da je to dan kada ima manje ljudi. Isto je i s plažama na moru, sve ovisi o koncentraciji ljudi.
O odabiru profesije i specijalizacije Oduvijek sam znala da želim raditi kliničku medicinu i nešto u čemu ću biti 100 posto. Kao stažist sam došla ovdje i nekako sam se tu našla.
