Na internetu si sigurno vidio bannere s natpisima tipa: "Posjeti Mars" ili "Posjeti Veneru". Just one click, i još koji, pa shvatiš da ima u Americi grad koji se zove Mars. I da možeš otići tamo ako kupiš kartu. Da posjetiš Osijek, nećeš naći puno reklama na internetu. Mi Europljani više volimo tradicionalnije i provjerenije vrijednosti. Znam, recimo, da je domena www.gradosijek.com na prodaju. Klikni pa vidi s ljudima koliko bi te to izašlo. No, nikako ne stoji da za site na toj domeni ne bi bilo sadržaja. Ako voliš književnost, a moraš danas stvarno biti jako cool da te književnost ne zanima, onda imaš bar dvije manifestacije u Osijeku koje nikako ne smiješ zaobići. FAK je prva. Ta nema veze s nekom svima znanom anglo-američkom uzrečicom. Radi se, naime, o viđenom Festivalu Alternativne Književnosti. Održan je prošle godine prvi put i okupio svu kremu recentne hrvatske književnosti. Još imaš vremena stići dogodine. Za informacije pogledaj fak.ukrik.hr. Drugi su Krležini dani. Znaš valjda tko je Krleža. Ako ne navratiš u grad tih dana, navrati bilo koje nedjelje, kad igra NK Osijek. Većeg navijačkog ludila mogao si doduše vidjet u Engleskoj i Španjolskoj, ali mi Hrvati smo relativno mali narod, a što se tiče navijanja, sasvim smo na europskom nivou. Kasnije se svakako možeš hvaliti da si bio u gradu čiji nogometni klub rastura u nacionalnom prvenstvu i mete sve pred sobom u kupu UEFA. Nisi sportski tip. Više voliš partyje. Ja stvarno ne znam jel' prođe koji tjedan da nema kojeg techno-partyja u Osijeku. Koliko mi je poznato, Osijek ima najjaču techno scenu u ovom dijelu Europe. Možeš krenuti u subotu navečer pa redom u klubove Tufna, Sound, Vega. Techna koliko voliš. Prije toga svakako u Voodoo. Caffe bar koji je poznat po tom imenu (Idemo u Caffe bar!), a u kojem svakako svira najžešća glazba koja se ikad čula u nekom Caffe baru. Budući da u Osijeku želiš ostati jedan dan, najbolje ti je doći za vikend negdje u petom mjesecu. Ujutro prošetaš uz Dravu. Ne znam jesi li čuo da je tamo neka europska asocijacija Osijek proglasila Europskim gradom 2000. To je manje-više zbog šetališta na Dravi. Osijek se ne boji svoje rijeke, već ju je obgrlio kao svoju. Gledajući lagano odjevene Osječanke (koje među Splićanima i, čini mi se, Zagrepčanima, a svakako među Osječanima važe kao najljepše djevojke u Hrvata), prošetaš uz Dravu, pa na brod. To je zapravo u luci usidren brod koji nikad neće isploviti, ali zato imaju najbolju konobarsku družinu, masu lokalnih ribara, neki put živu glazbu, finu ribu, i uvijek neku izložbu nekog slikara koji je inspiriran gradom na Dravi. Na ručak nećeš valjda u McDonald's. No, svakako imaš priliku. Preporučam radije legendarni Riblji ili Zlatnu kunu, a za original slavonsku kuhinju - Metro restoran. Poslije podne u Voodoo na kavu. Ako imaš sreće, taman je i FAK u tijeku, pa ćeš upoznati umjetnike koji se muvaju po tom Caffe baru. Ako nije FAK, ne psuj nego navečer na techno party gdje ćeš naići na spomenute Osječanke u možda najzgodnijem izdanju. Svakako zamijeti nevjerojatan spoj tradicionalne Tvrđe u svjetlu strobo-lampi, a sutra ujutro lagano na stadion, jer NK Osijek te neće iznevjeriti. O tradicionalnim sadržajima ne znam što da ti kažem. Je si li ikad vidio neki srednjoeuropski grad bez kazališta, kina, galerija, muzeja i ostalih tradicionalnih okupljališta tradicionalnih ljudi? Nisi? Nisam ni ja! Osijek time obiluje!
Davor Banović
