1. Nacionalni filmski ep. Zapravo nova verzija Godzille
TKO I KAKO: Teži luđak kakav jest, uz sve ostale stvari zbog kojih svemir trepće u nevjerici, ovozemaljski sjevernokorejski šef države Kim Jong Il je dao oteti južnokorejskog redatelja i njegovu odnedavno bivšu ženu glumicu kako bi mu snimili sjevernokorejsku verziju Godzille. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Snimanje jednog filma, pa makar znanstveno fantastičnog povijesnog epskog spektakla, ne može dovesti jedan narod na rub gladi i preko njega, za to je potrebno sustavno voditi državu kao vlastiti zabavni park iz noćne more. Održavanje ratnog stanja, razvoj nuklearnog oružja, kupovina velikih količina konjaka, lažni grad u demilitariziranoj zoni, najveći hotel na svijetu koji nikada nije dovršen – to su prave katastrofe. Snimanje filma potaknuto voljom jednog diktatora je samo povod da se sjetimo kako... MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Hrvatska već ima sličan projekt u svojoj filmskoj povijesti, ali ga je premali broj ljudi gledao da bismo se ovdje sada uspjeli prisjetiti o čemu se zapravo radi.
2. Porezne olakšice za proizvođače drvenih dječjih strelica
TKO I KAKO: U planu kojim je 2008. američka vlada počela spašavati rasutu ekonomiju našlo se i 2 milijuna dolara za spašavanje i ove važne grane industrije. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Iz državnog budžeta SAD-a odlazi, recimo, i 3 milijuna dolara na projekt koji omogućuje djeci u vojnim bazama učenje igranja golfa. Lova zapravo ide organizaciji koja vodi taj projekt, ali djeca ipak ne uče golf. Oni su jedan golferski lobi, ali to sada nije važno. Možemo samo misliti kako je vladi SAD jako stalo do raznolikih dječjih potreba. Ili neko trpa sebi lovu u džep na račun djece. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Državni poticaj nije nepoznata riječ u našoj domovini, ali to obično znači da ako ga želite morate glasati za one koji su na vlasti.
3. Veliki sportski/medijski događaj sa celebrityjima usred njega
TKO I KAKO: U tadašnjem Zairu, današnjoj Demokratskoj republici Kongo, diktator Mobutu Sese Seko je 1974. platio 10 milijuna dolara za susret Muhammada Alija i Georgea Foremana. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Boksački meč je poznat kao Rumble in the Jungle, snimljen je dokumentarac, napisano nekoliko knjiga, a bio je to jedan od prvih pothvata Dona Kinga, po svemu je, dakle, povijesni događaj. Mobutu je vladao od 1965. do kada konačno nije pobjegao iz zemlje 1997. Iste je godine i umro, a u međuvremenu je stekao znatno bogatstvo i bio veliki frend s Josipom Brozom Titom. DR Kongo je i dalje jedna od najnesretnijih zemalja na svijetu. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Šalite se, jel'da?
4. Vlastita zlatna statua državnog poglavara s likom sebe
TKO I KAKO: Saparmurat Nijazov, koji je preminuo 2006. i nakon 16 godina vladavine spasio zemlju daljnje nevolje i blamaže učinio je baš to. Uz još mnoge stvari. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Potrošio je 12 milijuna američkih dolara kako bi usred glavnog grada Ashgabata nešto što je nazvao Luk pobjede, a lokalna ekipa nazivala «Tronožac». Konstrukcija visoka 75 metara na vrhu je imala njegovu zlatnu statuu s raširenim rukama koja se rotirala jednom u 24 sata, tako da je uvijek bila okrenuta prema suncu. Njegov ju je nasljednik premjestio 2008. u predgrađe. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Bilo bi super ovdje nešto napisati, ali, iskreno, nitko ne može nadmašiti Turkmenbašija.
5. Festival koji će trajati cijelu godinu
TKO I KAKO: Diktator Dominikanske Republike Rafael Trujillo (popularno zvani «El Jefe») vladao je od 1930. do 1961. kada su ga konačno smaknuli, a u međuvremenu je 1955. organizirao događaj kojeg će pamtiti cijela generacija. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Trećinu nacionalnog budžeta, što je u to vrijeme bilo nekih 30 milijuna američkih dolara, je El Jefe sprašio na nešto što se u prijevodu zove Sajam mira i bratstva slobodnog svijeta na kojem je njegova kćer proglašena kraljicom sajma. Sajam je trajao cijelu godinu, a oni koji su još živi da o tome pričaju sjećaju ga se kao vrhunca svog života. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Recimo da je nekome jako stalo da barem dobijemo organizaciju Eurovizije, ali srećom ne možemo proći niti polufinale.
http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2F10-NAJ-by-Ivan-Palijan%2F207343455970973&width=596&colorscheme=light&show_faces=true&border_color&stream=true&header=true&height=427
6. 700.000 bunkera
TKO I KAKO: Enver Hoxha je u strahu od sovjetske invazije Albaniju zasuo neopisivom količinom betonskih struktura građenih samo za jednu osobu (?!) koje i danas uveseljavaju turiste. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Nemoguće je utvrditi koliko je novaca koštao ovaj monumentalni pothvat. Prilično je sigurno kako je Albanija za vrijeme njegove de facto vladavine od 1944. do smrti 1985. bila najzaostalija europska zemlja u kojoj su čak i televizori u boji bili zabranjeni do osamdesetih. Financijski i politički krah je došao tek 1997., nakon urušavanja piramidalnih financijskih shema i manipulacija na izborima. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Jedina slična stvar bi bila da se neko sjeti betonirati obalu, ali to, khm, valjda nikome neće pasti na pamet. Financijski i politički krah svi sa zebnjom očekujemo.
7. Srušiti dio grada i izgraditi predsjedničku palaču
TKO I KAKO: Kažu da je stara jezgra Bukurešta bila lijepa, a onda ju je Nicolae Causescu dao sravniti sa zemljom kako bi podigao svoju palaču koju je nazvao Dom Republike i u nju smjestio sva upravna tijela. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Jedno je brdo poravnano, a srušeno je 30.000 domova, 19 pravoslavnih crkava, 6 sinagoge i 3 protestantske crkve, a 8 je crkava premješteno. Procjenjuje se da je izgradnja koja je počela 1984., u čijem je projektu sudjelovalo 700 arhitekata, stajala 10 milijardi dolara, ali nije još završena. Guinessova knjiga rekorda kaže da je to najveća civilna zgrada na svijetu, u njoj je smješten parlament, ali koristi tek trećinu njenog prostora. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Dimenzije građevine su 270x240 metara (86 metara u visinu i 92 metra pod zemljom). Što je nešto veće od veličine jednog nogometnog stadiona, tako da to skoro već praktički imamo.
8. Proglašavanje vlastitog konja konzulom
TKO I KAKO: Kaligula je postao rimskim carem s 25 godina i vladao sljedeće četiri, kada su ga ubili. Bilo je to godine 41. U rimskoj političkoj praksi je bilo uobičajeno proglašavati loše vladare perverznim luđacima pa postoje zapisi kako je, između ostalog, proglasio svog omiljenog ata članom senata i htio ga učiniti konzulom. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Kaligula je u prvih godinu dana vladavine spizdio 2,7 milijarde sestercija, svotu koju je njegov prethodnik Tiberije ostavio u blagajni nakon 24 godine vladavine. Kruh je koštao pola sestercija pa izračunajte. Nije konj koštao najviše, iako kažu da ga je hranio mješavinom zobi i zlatnog praha, nego je lovu trošio na izgradnju svega od hramova do pontonskih mostova i svojih kipova. Kako je bio relativno mlad čovjek volio se zabavljati, samo što izvještaji o ubojstvima i izrazitim seksualnim perverzijama govore kako drugima nije bilo toliko zabavno. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Silvio Berlusconi je probao nešto slično, a mi još čekamo sočne detalje u pričama o korupciji u našoj vlasti.
9. Dvorci iz bajke u kojima nikada nitko neće živjeti
TKO I KAKO: Ludvig II. Bavarski je ostavio u nasljeđe nekoliko dvoraca od kojih je najpoznatiji Neuschwanstein koji je inspirirao Trnoružičin dvorac koji možemo gledati na početku svakog Disneyevog crtića. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: Na kraju proglašen ludim, svrgnut s trona i drugi dan odmah nađen mrtav u plićaku jednog jezera. Za karijere se bavio gradnjom dvoraca i pokroviteljstvom Richarda Wagnera više nego državničkim poslovima. Narod ga se sjeća se ljubavlju (vladao je u drugoj polovici 19. stoljeća), ali priča se da je na izgradnju trošio milijune iz državne blagajne. Većina izvora kaže da je trošio samo svoj novac, a kod države je inzistirao na kreditima. Ipak, danas su njegovi dvorci turističke atrakcije i donose Bavarcima finu lovu. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Hehe, pitajte one koji žive u dvorcu.
10. Svjetsko prvenstvo u nogometu
TKO I KAKO: FIFA je podržala ideju svoga predsjednika Seppa Blattera da se SP konačno organizira u Africi i sve je prošlo dobro. Barem za njih. ŠTO KAŽE REVIZIJA?: FIFA se pokrila sa sponzorima i natjecanje je, ako njih pitate, prošlo uspješno. Međutim, vlada Južnoafričke Republike je potrošila 6 milijardi američkih dolara na izgradnju infrastrukture i organizaciju, a novaca se ni približno nije vratilo isto. Da ne govorimo o skupim stadionima koji sada stoje neiskorišteni. MOŽE LI I HRVATSKA TAKO?: Zamislite da smo dobili EP u nogometu. Pa zamislite još jednom nakon što se sjetite dvorana izgrađenih za SP u rukometu.
