Potrošač se može žaliti i odbijati platiti dnevnu kartu koju zatekne na svom automobilu, a konačnu odluku o ustavnosti odluke o načinu i naplati parkiranja donijet će Ustavni sud.
"Ako vozač želi cjelodnevnu parkirnu kartu, on će je i kupiti, ali ako netko vozaču daje cjelodnevnu parkirnu kartu koju bi on trebao kasnije platiti, tada to vozač može smatrati darom trgovca, u ovom slučaju organizatora naplate javnog parkiranja", smatra Tomislav Lončar, tajnik HUZP-a.
Pritom se poziva na Zakon o zaštiti potrošača, članak 54., u kojem piše: "Nije dopušteno isporučiti potrošaču proizvod ili pružiti uslugu koju potrošač nije unaprijed naručio, ako je riječ o naplatnom poslu."
Lončar savjetuje građanima da kad dobiju dnevnu kartu, napišu prigovor koji zatim ide u sudski postupak. "Ne može se znati kako će taj postupak završiti, no to je jedno od prava potrošača", objašnjava Lončar. U žalbi se treba pozvati na članak 54. Zakona o zaštiti potrošača.
Kad dobije dnevnu kartu, građanin može napisati prigovor Sanitatu (dubrovačko komunalno poduzeće zaduženo, među ostalim i za parkiranje, vrlo slično zagrebačkom Holdingu), ali i Državnom inspektoratu i pozvati se na Zakon o zaštiti potrošača i odbiti platiti kartu.
Tada Sanitat može pokrenuti ovršni postupak protiv građanina. Nakon ovršnog prijedloga, potrošač ima pravo u roku osam dana na žalbu.
Ukoliko i nakon žalbe Sanitat odluči potraživati naplatu dnevne karte, ide se na sud. A kako će završiti sudski postupak, ne može se, dakako, znati unaprijed, piše dubrovački auto-moto portal durote.com koji je istražio problematiku parkiranja i kazni s kojom muku ne muče samo u Zagrebu.
Ustavnost odluke o načinu i naplati parkiranja komentirao je i Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu:
"Cijela koncepcija naplate dnevne karte na klimavim je nogama i bit će kad-tad osporena na Ustavnom sudu", zaključio je Kregar.
