Već naši stari su znali kako i komina, maslinova pogača koja ostane nakon što se iscijedi ulje, itekako može dobro doći. Njome se hranila stoka, a uvijek je mogla poslužiti i kao ogrjev, piše Deutsche Welle.
Ali uzgoj maslina danas više nije kao u doba kad je neki nonić pazio na svoja stabla kao da su mu djeca. Obzirom na vjekovno iskustvo s tom plemenitom i izdašnom biljkom koja koristi čovjeku i plodom i stablom, neki će reći da su naši stari njegovali maslinu čak i bolje nego svoju čeljad i usta koja treba nahraniti. Ali vremena su se promijenila. U Europskoj uniji proizvođači sa tek pokojim stablom jedva da imaju šansi, nego se i masline sve više zasađuju na golemim plantažama kako bi se onda mogle i obrađivati strojevima. Pa zato danas više ne ostane tek pokoja maslinova pogača nakon što se iscijedi i posljednja kap ulja, nego prava brda komina s kojim se tek treba naučiti što da se učini.
Stefan Müller bi rado pokupio baš sve te ostatke. On je znanstvenik s Fakulteta za tehnologiju Sveučilišta u Beču i uočio je rast cijena biogoriva, jer su i njegovi sastojci sve skuplji. Zato se bavi maslinovom pogačom: "Ako pogledate u mlinove za masline, tamo ljudi žele iscijediti i posljednju kap ulja iz masline i čine sve kako bi to i postigli", objašnjava nam Müller.
Vrijedi i kad više ništa ne vrijedi
Na njegovom stolu je poslagano nekoliko bočica s uzorcima ostataka raznih faza u proizvodnji ulja. Na koncu je to tek tamni prah: "U ovome više gotovo da nema ulja i zapravo je to otpad iz mlinova. Ali i ovo ima veliku energetsku vrijednost", kaže Müller.
Na Sveučilištu u Beču već dugo eksperimentiraju s biomasom i njezinim pretvaranjem u gorivo, a sad i sredstvima Europske unije ispituju mogućnost pretvaranja komine u biogorivo. Jer obzirom na mnoštvo maslinika Starog kontinenta, godišnje ostane oko 80 milijuna tona maslinovog otpada iz uljara i to je i značajan gospodarski čimbenik. Jer ako je i komina vrijedna, maslinici će se još više isplatiti.
Zapravo, već postoje iskustva kako da se upotrijebi komina čak i za vrednije proizvode od goriva. Na Sveučilištu u Bordeauxu, također uz pomoć EU-a, pokrenut je projekt Phenolive. Direktor Phenobia laboratorija Xavier Vitra objašnjava kako su se tamo "specijalizirali u analizi fenola (aromatski jednostavni organski spoj op.pr.) u raznim sirovinama i njihovoj preradi u sastojke koji se koriste u kozmetici, dodacima živežnim namirnicama i u samoj hrani."
Tako se složeniji oblici tog temeljnog spoja, polifenoli, iz masline već koriste u hrani zbog svojeg antioksidativnog svojstva, baš kao i nadomjestak u prehrambenoj industriji i za kozmetiku. Fenoli se danas uglavnom proizvode iz nafte, ali francuski institut na svojoj internetskoj stranici procjenjuje kako bi tržište tim proizvodima na prirodnoj bazi ubrzo moglo biti vrijedno oko 290 milijuna eura godišnje.
Izvor energije u samom masliniku
Austrijski tehnolog nema ništa protiv da se komina koristi i na bolje načine, a ne "samo" kao gorivo: "Svi trebamo raditi na tome da što bolje koristimo resurse koje imamo", smatra Müller. Konačno, i na manjim plantažama maslina se komina koristi kao gorivo za "kuhanje" kad se hladnim prešanjem više ne može dobiti ulje, a ponegdje služi i kao gnojivo.
Ali njegova ideja jest da se bioplin dobiven od ostataka maslina na licu mjesta, u razmjerno malenim pogonima, koristi tamo gdje se i proizvodi: "Važno je da u blizini uljara i dobijete izvor energije, bilo da se pretvori u električnu energiju, kao toplinska energija i da istovremeno dovedete plin okolnom stanovništvu", objašnjava Müller.
U drugom austrijskom projektu u Güssingu su uspjeli i taj bioplin pretvoriti u gorivo za automobil. Postrojenje se doduše isplati još samo kod velikih proizvođača biomase, ali inženjer tog postrojenja Johannes Schmidt slijedi svoju viziju: "To je biorafinerija, to je bila ideja. Mi ovdje proizvodimo obnovljivo gorivo za budućnost."
